Na Prisavlju grobnica od zlata

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Na upit Vladimira Matijanića, novinara Feral Tribunea, je li bio na Pavelićevu grobu, Milan Kujundžić je odvratio: »To je privatno pitanje. To je kao da me pitate jesam li u baru gledao neku djevojku«



Stara je to pjesma, glupa i dosadna. Ne znaš što je u njoj gluplje i dosadnije: ta kičasta deseteračka pozlata na grobnici jednoga krvnika i diktatora ili to budalasto opjevavanje ustaškoga poglavnika kao vođe svih Hrvata, a taj je pritom u onom herojskom povlačenju pizdunski izdao ne samo svoju vojsku, koja mu je vjernost iskazivala i višegodišnjim provođenjem najogavnijih zločina, nego i onaj dio tih »svih Hrvata« koji je, misleći da slijedi svoga vođu slijedio svoju propast.


   Pjeva se ta stara pjesma i danas, i svojom bolesnom metaforikom navlači bolećive dušice da tumaraju po madridskom groblju San Isidro, tragajući za grobnicom koja će ih obasjati svojom opjevanom zlaćanošću. Prije osam godina tim je hrvatskim kružnim putem u španjolskoj prijestolnici prošao i tadašnji pomoćnik ministra zdravstva Milan Kujundžić, iskoristivši nešto slobodnog vremena na Svjetskom kongresu gastroenterologa da u društvu nekoliko kolega obiđe grobnu znamenitost. I bio je poprilično iznenađen kada su novine u domovini doznale za to njegovo hodočašće. Na upit Vladimira Matijanića, novinara Feral Tribunea, je li bio na Pavelićevu grobu, Kujundžić je odvratio: »To je privatno pitanje. To je kao da me pitate jesam li u baru gledao neku djevojku.«


   Zanimljiv odgovor novinarima je ponudio i tadašnji Kujundžićev šef u Ministarstvu zdravstva, Andrija Hebrang: »Evo, sad sam nazvao Kujundžića i rekao mi je kako je istina da je bio na kongresu u Madridu. Neposredno prije tog putovanja je, kako je rekao, gledao na televiziji reportažu Gorana Milića o grobu Ante Pavelića. Kad je već bio u Madridu i šetao gradom, ta emisija ga je, kaže, potakla da ide pogledati grob.« Saborskim je zastupnicima isti Hebrang koji dan kasnije ispričao nešto drugačiju, ali jednako hebrangovsku priču: »Milan Kujundžić je u sklopu jedne skupine, sasvim slučajno, šetajući madridskim grobljem naišao na Pavelićev grob.«




   Kujundžić je u međuvremenu od gledatelja Milićevih reportaža avancirao u kandidata za predsjednika Programskog vijeća HRT-a. I silno se iznenadio kad mu je Ivo Goldstein jučer spomenuo onu njegovu madridsku »privatnu stvar«, onaj odlazak na »grobnicu od zlata« koju je u nekadašnjem erotskom nadahnuću usporedio s djevojkom u baru. Na jučerašnjoj se prisavskoj sjednici Kujundžić suzdržao od takvih usporedbi, kazavši samo da njegov posjet groblju nije tema Programskog vijeća i da je to »tko je posjetio koje groblje, nisko plasirano«.


   U raspravu se uključila i predsjednica Nadzornog odbora Silvija Luks čednom primjedbom da je i ona »svojedobno posjetila grob Majke Terezije u Indiji i da joj to nikad nitko nije spočitnuo«.   Tako je, eto, madridska grobnica jednoga ordinarnog zločinca, u hrvatskom imaginariju dobila i novu semantičku pozlatu, bivajući značenjski izjednačena s posljednjim počivalištem katoličke blaženice u Kalkuti. Pa se sada duhu Ante Pavelića na Prisavlju može namigivati kao djevojci u baru, a može mu se i klanjati kao časnoj majci iz reda Misionarki ljubavi. A može se i zagangati: »Na Prisavlju neka tajna veza: ćaća Ante, a mater Tereza!«

više vijesti