Sve je pošlo k vragu. Evo nas i velečasni Ivan Miklenić u uvodniku novog broja Glasa Koncila gura u tu Bezbožnu Europsku Uniju (skraćeno: BEU) u kojoj – kako smo često bili upozoravani i na svetim misama i na stranicama njegova lista – Hrvatima prijeti gubitak nacionalnog i kršćanskog identiteta.

   Zabrinuo se velečasni nad »povijesnim trenutkom koji zahtijeva suradnju, konsenzus i političku odgovornost za dobro svih hrvatskih građana«, pa se izjasnio za raspisivanje izbora tek nakon što Hrvatska dovrši pristupne pregovore za ulazak u BEU, te se s Božjim blagoslovom »pozicionira u zapadnome europskom demokratskom svijetu, kamo po kulturi i povijesti pripada«. Opleo glavni urednik Glasa Koncila po parlamentarnoj opoziciji koja se, tražeći izvanredne izbore, svrstala uz »skrivene političke snage« koje – kako tvrdi kaptolski oniromant – »sanjaju balkansku asocijaciju i pozicioniranje što slabije Hrvatske na Balkanu«.

   Povjerujmo na trenutak – ma kako to lakomisleno bilo – da velečasni Miklenić zna o čemu govori i da je svoju tezu o »skrivenim političkim snagama« ispisao potpuno bistra uma, a onda izmolimo krunicu za njegovo zdravlje i zamolimo ga da nam objasni gdje su se i kako skrile te »skrivene snage«, kad ih on vidi kamo god da pogleda. Jer on sam te »skrivene političke snage« ne otkriva ni po kakvim tajnim ložama, katakombama ili skrovitim jazbinama, nego ih uočava »na svim razinama važnih punktova hrvatskoga društva«.

   Gleda ih velečasni Miklenić netremice kako tako napadno skrivene po svim tim važnim punktovima »sustavno rastaču hrvatski nacionalni i kulturni identitet, hrvatsku suverenost, priječe stvarnu demokratizaciju društva, onemogućuju funkcioniranje pravne države, svim sredstvima brane svoje povlastice u gospodarstvu, medijima i slično«. Gleda ih velečasni Miklenić kao da je vidoviti Milan i samo što ih za uši ne povuče jer su mislile da će njega, kaptolskoga lisca, prevariti time što su za svoje skrovište izabrale vrh njegova nosa po kojemu bjesomučno plešu, misleći kako ih on upravo tu neće vidjeti.

   Zaokupljen tim prepredenim skrivačima, urednik Glasa Koncila odvraća pogled od onih neskrivenih snaga koje paradirajući oltarima i crkvenim tiskovinama anatemiziraju BEU usklikujući kako »dužnosnici iz Europske Unije trebaju klečeći doći u Zagreb i u Vukovar i u Knin i moliti nas da dođemo u Europsku Uniju i da tako malo povećamo postotak čestitih, vrijednih, poštenih i pametnih ljudi u Europskoj Uniji« i kako »Europa nije zaslužila nas Hrvate«. Ponaša se Miklenić kao da prije jedva mjesec dana jedan hrvatski biskup nije propovijedao kako mu proces hrvatskog pristupanja kletoj Uniji »djeluje odvratno i ponižavajuće« i kao da je prečuo biskupov vapaj: »Hoće li ovakva politika Europske Unije na jedan uvijeni način prisiliti ovu zemlju da svoj imutak rasproda u bescjenje, a stanovništvo ostane bez posla i izvora egzistencije?«

   I gdje je sada taj biskup da upita: zašto i Glas Koncila gura ovu zemlju da na koljenima plazi u BEU, izručujući joj svoj poniženi narod? Da i Njegova Preuzvišenost već nije u Bruxellesu?