Foto Duje Klaric / CROPIX
Nije im imala srca reći da će im samo pretvorba njihova tako gostoljubivog brodogradilišta u wellness-centar, kamo bi se vlastodršci sklanjali od gnjevnoga puka, garantirati pune ruke posla
Hrabro je ove subote bilo biti hrvatska vladarica. Pa se u toj uzavreloj zemlji odvažiti na odlazak tamo gdje, prema mitovima i legendama, socijalni bunt najžešće ključa, u samo srce pobune od koje će se – kako otamo već mjesecima najavljuju – zatresti čitava Hrvatska.
Lijepo je ove subote bilo biti Jadranka Kosor. Pa od tih gnjevnih ljudi – što ih se ni rođena djeca ne usude upitati jesu li konačno dobre volje, jer znaju kakva ih bujica psovki očekuje – izmamiti gromko »Jesmooooooooo!«
Trebalo je stisnuti petlju, pa otkazati uglavljeni sastanak s Josipom Đakićem i ostalim vođama pretorijanskih udruga, i zaputiti se iz mlakog Zagreba u puntarski Split. I banuti u samo središte mitske splitske neuralgičnosti, među radnike »Brodosplita« zbog čijih su prijetnji izlaskom na ulice CNN i Al-Jazeera u svakom trenutku pripravni povući svoje elitne reporterske postrojbe iz Tripolija i poslati ih na vatrene dokove u Kaštelanskom zaljevu.
Moćno je ove subote bilo biti hrvatska premijerka. Pa bez specijalaca naoružanih do zuba doći među škverane pod bijelim šljemovima i onda njih, o čijoj se ogorčenosti ispredaju najveće hrvatske legende XXI. stoljeća, u lice zapitati: »Jeste li sada konačno dobre volje?«. Te pritom hazarderski razvući osmijeh od desne naušnice do broša na lijevom reveru, vješto skrivajući strah da bi nabrijana masa u plavim trlišima na to cinično pitanje mogla odvratiti povicima: »Doli vlada!«, »Jaco, odlazi!«, »Izdaja, izdaja!« ili »Purda a ne brodovi!«.
Lijepo je ove subote bilo biti Jadranka Kosor. Pa od tih gnjevnih ljudi – što ih se ni rođena djeca ne usude upitati jesu li konačno dobre volje, jer znaju kakva ih bujica psovki očekuje – izmamiti gromko »Jesmooooooooo!«. I umjesto jaja, kojima prkosni Dalmatinci zasipaju odnarođene vlastodršce, dobiti buket ruža. A onda svjedočiti ushitu dojučerašnjih očajnika: »Ponosan sam, ponosan! Osjećam se sigurno! Sad mogu otić doma, mojoj ženi i mojoj dici. Reć ću im da ću imat posla, da ću primat plaću i da nastavljamo živit život…«
Čudesno je ove subote bilo biti hrvatska prajm-minister. Pa umjesto grintanja nepotkupljivih splitskih škverana, kojima novi vlasnik jamči da će ih barem 500 ostati bez posla, slušati njihove hvalospjeve planu restrukturiranja odobrenom od Europske komisije
Čudesno je ove subote bilo biti hrvatska prajm-minister. Pa umjesto grintanja nepotkupljivih splitskih škverana, kojima novi vlasnik jamči da će ih barem 500 ostati bez posla, slušati njihove hvalospjeve planu restrukturiranja odobrenom od Europske komisije, garnirane pozivima na red, rad i stegu: »Tija bi sad nešto poručit mojim škveranima: ljudi, sad više nema zajebancije! Europa nam je dala šansu, a mi moramo potegnit i njima pokazat da smo bolji, ka šta i jesmo.« I trebalo je onda na te njihove izljeve samoprijegora odgovoriti zamamnim obećanjima. Glupo bi im bilo, kao što je to radio prethodni premijer, obećavati da će na škverskim navozima graditi stupove za Pelješki most, makar bi oni, obnevidjeli od razdraganosti, još jednom popili i tu priču, pa im je aktualna premijerka ovaj put najavila da će procvat »Brodosplita« biti vezan uz izgradnju flote Hrvatske ratne mornarice i brodovlja Obalne straže.
Nije im imala srca reći da je te subote zaključila kako bi bilo najbolje da se škversko zemljište prenamijeni u turističko. I da će im samo pretvorba njihova tako gostoljubivog brodogradilišta u wellness-centar, kamo bi se vlastodršci sklanjali od gnjevnoga puka, garantirati pune ruke posla. Da tuku dlanom o dlan i viču: »Jaco, ostani! Jaco, ostani!«.
