Nije, međutim, suvišno postaviti pitanje: na kojem to jeziku Andrija Hebrang tako tečno laže, odnosno izgovara neistine?
Nije, međutim, suvišno postaviti pitanje: na kojem to jeziku Andrija Hebrang tako tečno laže, odnosno izgovara neistine?
Ja lažem na hrvatskom jeziku, odgovorio bi Andrija Hebrang bez razmišljanja.
A povjerovati bi mu mogao samo onaj tko nema čime razmisliti i razriješiti sljedeću glavolomku: ima li istine u tome kad lažljivac kaže da laže ili se pak lažljivčeva laž da laže na jeziku na kojemu laže da laže može proglasiti mjerom istinitosti?
Pa sada, eto, i Andrija Hebrang laže tako da ga ceo svet razume.
Ako je vjerovati portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća, perfidni srpski akademici ne dopuštaju mogućnost da Andrija Hebrang laže na hrvatskom jeziku.
U tekstu pod naslovom »Srbijanska politika krenula je s planskom kroatizacijom srpskoga jezika«, HKV otkriva kako su na nekakvom »sastanku između političara, SANU-ovih lingvista i predstavnika medijskih kuća donesene odluke da svi srbijanski mediji ravnomjerno koriste ‘obje varijante srpskog jezika’ nazivajući ih istočnom i zapadnom / ekavskom i ijekavskom / beogradskom i zagrebačkom«.
Te su odluke, izvještava portal HKV-a, već zaživjele, pa je »u svim srbijanskim medijima učestalo namjerno i plansko plasiranje hrvatskoga rječnika i potiskivanje dosadašnjih srpskih uporabnih riječi«.
Navode se i primjeri: RTV Srbije je ukinula »čas« i uvela »sat«; umjesto dosadašnjeg standardnog srpskog oblika »uslov«, sve se češće koristi hrvatski oblik »uvjet«, naravno, pretvoren u »uvet«; srbizam »sopstveno« potiskuje se kroatizmom »vlastito«; srpski radnik uzmiče pred hrvatskim kajkavskim »delatnikom«; a ta srpska pomama za hrvaštinom ide dotle da se po tamošnjem javnom prostoru plasiraju čak i »endehazijske hrvatske kovanice poput ‘veletržnica’ umjesto dosadašnjih srpskih izraza«.
Pohrvaćenje srpskog jezika s podmuklim ciljem da se rashrvati jezik nam hrvatski, HKV-ovci vide i u tome što je novi srpski rječnik tiskan samo na latinici i što se u njemu nalaze »nove hrvatske riječi poput ’domovnice’ i ‘dvojbe’, ali u njemu nema mnogih starijih srpskih riječi koje nisu svojstvene hrvatskome jeziku«.
Riječ je, zaključuje se, o »velikosrpskoj politici koja novoizgrađenu hrvatsku terminologiju mukotrpno građenu u Institutu za hrvatski jezik svojata kao svoju te ju uvrštava u srpski rječnik kao srpsku«. Pa sada, eto, i Andrija Hebrang laže tako da ga ceo svet razume.
