Neki dan joj se valjda učinilo da bi Markov trg ipak mogao postati Tahrirček-plac, unatoč tome što je na njemu samo troje ljudi prosvjedovalo protiv njezine vladavine. Učinilo se i tim prosvjednicima da je ona, pozivajući ih na razgovor u Banske dvore, shvatila barem jednu od onih pet riječi iz njihova slogana »Nije Jadranka jača od Mubaraka!«.

Razgovarala je s njima, pričali su novinarima, iznenađujuće otvoreno i trudila se pokazati u empatičnom i simpatičnom izdanju. Trud joj se isplatio, jer je na svoje goste ostavila dojam da razgovaraju s dobrom susjedom kojoj treba pomoć, a ne s lošom premijerkom kojoj treba smjena.

A i ja sam, čitajući njihove dojmove, bio doveden u iskušenje da pustim suzu za Suzanom. Jer kako da ne procmizdriš nad gospođom koja je dostojanstveno otrpjela sve što su joj rekli u lice – da je građani preziru i mrze, baš kao i njezine nekompetentne i lažljive suradnike, da je pitanje dana kada će ljudi na nju i na njih početi bacati kamenje – i koja je na sve to kazala da potpisuje svaku njihovu riječ i još im se požalila kako i njezina majka jedva preživljava s mirovinom od 2.000 kuna?!

Još kad su ispričali kako im je priznala da više nema novca ni za tako bijedne penzije, budući da je situacija čak i gora nego što mediji iznose, pomislio sam kako je sva sreća što je taj razgovor trajao samo 45 minuta, jer je sve vodilo k tome da se premijerka već u 46. ili najdalje 47. minuti stavi na čelo pobune protiv sebe same.

Ali život je potom Jadranku Kosor, umjesto u prve redove borbe protiv dotrajale vlasti, odveo u tvornicu »Đuro Đaković« u Slavonskom Brodu, gdje je – ohrabrena pucnjevima iz tenka M-84D čija je posada u njezinu čast izvršila školsko gađanje – izjavila kako porast izvoza i rast trgovine na malo govore da ljudi u Hrvatskoj »ipak žive relaksiranije«.

Pa je onda bila u Pločama, među – kako novine javljaju – zadovoljnim radnicima tamošnje luke i iz tog je optimističnog okruženja relaksiranoj naciji pojasnila da je dokaz boljega i opuštenijega života to što je u siječnju ove godine prodano više automobila nego u istom mjesecu 2010.

Pa je u nedjelju, osmijeha razvučena oko cijele glave, slušala gangu u svoje zdravlje, a u ponedjeljak bivala jednako vesela od snifanja nafte u Omišlju…

Dok se premijerka relaksirano ukazivala kojekuda, portal Index.hr je demontirao njezinu priču o pokazateljima relaksiranijeg života u Hrvatskoj, otkrivši da je broj prodanih automobila u siječnju doista porastao, ali samo zahvaljujući tome što je baš u tom mjesecu MUP temeljito osvježio svoj vozni park.

Premijerka je, kaže se, mislila na situaciju u vrijeme kad je preuzimala vlast, a ne sada kad bi je – kako su prosvjednici pomislili da je shvatila – trebala napustiti.

Pa neka sad njih troje na Markovu trgu čekaju da ih pokupi jedan od friško kupljenih Karamarkovih tutača.