Vladimir Šeks / Foto: Arhiva NL
Šeksovski talenti u prokazivanju narodnih neprijatelja među aktivistima nevladinih udruga ovih su dana uočeni i u Sandžaku, gdje se na udaru našla Aida Ćorović, predsjednica NVO »Urban-in« iz Novog Pazara
Ako nekoj budali na ono što budala smatra pameću padne da pred Hrvatski sabor iznese prijedlog zakona koji bi zabranjivao nošenje hidžaba i nikaba na javnim mjestima, vrlo bi se lako moglo dogoditi da hrvatski parlamentarci, povedeni primjerom svojih francuskih, belgijskih i španjolskih kolega, izglasaju zabranu. Tim prije što saborsku većinu u sadašnjem sazivu čine stranački i svjetonazorski sudruzi don Ante Bakovića koji je o muslimanima ispisao gadosti na kakvima mu s onoga svijeta zavidi i Oriana Fallaci. Vjerojatno bi se nakon usvajanja takvog zakona oglasio i netko iz Amnesty Internationala, nekakvim priopćenjem u kojemu bi stajalo da »zabrana pokrivanja lica krši prava na slobodu izražavanja i vjerske slobode žena koje nose hidžab ili nikab«.
I onda bi potpredsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks to shvatio kao nastavak harange koju Amnesty International vodi protiv njega osobno, bez obzira što je ista organizacija istovjetnom formulacijom osudila i diskriminacijski zakon donesen u francuskom parlamentu. I nadavao bi se Šeks intervjua u kojima bi, osim po Amnestyju, udarao i po hrvatskim udrugama za zaštitu ljudskih prava i po svoj onoj medijskoj zvjeradi koja bi – po njegovom tumačenju – digla galamu protiv tog zakona s isključivim ciljem da spriječi priključenje Republike Hrvatske Europskoj Uniji.
Šeksovski talenti u prokazivanju narodnih neprijatelja među aktivistima nevladinih udruga ovih su dana uočeni i u Sandžaku, gdje se na udaru našla Aida Ćorović, predsjednica NVO »Urban-in« iz Novog Pazara. Ona je u beogradskom dnevnom listu Danas objavila tekst »Hidžab, marama kao politika« u kojem je muftiju Muamera Zukorlića, čelnika Islamske zajednice u Srbiji, prozvala manipulatorom masama i inspiratorom »performansa« odigranih na dvjema javnim tribinama gdje su se grupe djevojaka »spontano« pokrile hidžabom kako bi demonstrirale svoje prihvaćanje vjerskih odjevnih propisa.
Uslijedile su prostačke i pogromaške reakcije, među kojima svojom šeksualnošću prednjači ona koju potpisuje potpredsjednica Muslimanskog omladinskog kluba Aida Rašljanin. U njezinoj je pisaniji, također objavljenoj u listu Danas, Aida Ćorović nazvana »licem bez biografije, bez kučeta i mačeta, nikogovićkom isfrustriranom neuspjehom u ličnom ‘gender’ životu, u jeku klimaksnih nadražaja«, nevladina organizacija »Urban-in« je stavljena u istu ravan s »ravnogorskim i drugim četničkim pokretima«, a djelovanje njezine predsjednice uspoređeno je s »nacional-fašističkim divljanjima ostrvljenih zvijeri koje su proizvele genocid u Srebrenici i mnoga druga zlodjela«. Ćorovićka je, na koncu, optužena da svojim pisanjem »priprema javno mnijenje za neki novi genocid pod plaštom borbe protiv muslimanskog fundamentalizma i ekstremnog fanatizma«.
Eto baš ona koja dvadeset godina otvoreno podržava pravo sandžačkih žena na slobodnu odluku da nose hidžab. I čiji je sav grijeh u tome što se protivi političko-vjerskim manipulacijama i negiranju prava žena da svojom, jednako slobodnom, odlukom – hodaju bez hidžaba.