Ne treba sada ulaziti u razgovore između djeda Andrije i njegova unuka, niti nagađati kako Hebrang odgovara na to dječakovo pitanje. Nadajmo se da dobri nono svome mezimcu ne replicira onako kao što to običava raditi kada ga nešto takvo upitaju odrasle osobe izvan obiteljskog kruga
Nadajmo se da Hebrangov unuk neće biti predmet takvog zlostavljanja, makar se naizgled radilo o običnom dječjem zadirkivanju, i da će se pučkoškolci ponašati humanije i odgovornije od djeda Andrije
I pohvalimo Andriju Hebranga ako se uspijeva suzdržati da svoga ljubopitljivog unuka ne pošalje u tri Kominterne ćaćine i materine, da ga ne optuži za boljševizam i antihrvatstvo, te da ga ne nazove dezerterom koji se od straha nije usudio ni roditi u vrijeme kad je djed vodio svoje slavne bitke za Vukovar i Shimadzu.
Vjerujmo da će dječak koji postavlja tako pametna pitanja biti sposoban da sam zaključi što je od onoga što mu djed govori istina, a što laž. I nadajmo se da će odrastati bez hipoteke djedovih sad ovakvih, a sad onakvih izjava.
Jer ako znate kakva su djeca – da u sve guraju nos i da ništa od onoga što o nekome saznaju ne žele zadržati za sebe – već možete zamisliti prizor iz školskog dvorišta gdje klinci Hebrangovom unuku nabijaju na nos onu dedekovu glasovitu provalu da »političar ne smije lagati više od deset posto« ili pak onu o HDZ-u kao »asketskoj stranci«.
Nadajmo se da Hebrangov unuk neće biti predmet takvog zlostavljanja, makar se naizgled radilo o običnom dječjem zadirkivanju, i da će se pučkoškolci ponašati humanije i odgovornije od djeda Andrije koji lupeta to što već lupeta bez ikakvih skrupula prema svome potomstvu.
Strašno bi bilo da pitanjima je li Andrija Hebrang zločinac, je li ili nije pripadao zločinačkoj organizaciji, nije li pravdao zločine ili se pretvarao da ih ne vidi, djeca počnu salijetati njegova unuka
I da mu nameću osjećaj srama – a neki možda i ponosa – zbog djedovih izjava da na strani Srba u ratu nije bilo razlike između vojnika i civila, te da dizanje njihovih kuća u zrak stoga nije bio nikakav zločin.
Ili zbog, recimo, djedova principijelnog diviniziranja pa potom jednako principijelnog cipelarenja Ive Sanadera i ostalih stranačkih drugova žrtvovanih zbog HDZ-ove antikorupcijske lakirovke.Neka tom bistrom dječaku, koji djedu postavlja umjesna pitanja, bude dopušteno da se za svoj sram ili ponos ili ravnodušnost izbori sam.
