U intervjuu što ga je Večernji list najavio pod naslovom »Zašto sam se oženio u 97-oj«, Josip Manolić, naravno, ne progovara samo kao ženik o čijem su nedavnom vjenčanju izvijestili i brojni svjetski mediji.

Nekadašnji šef svih hrvatskih obavještajaca opet govori i o svom nekadašnjem bliskom suradniku Tomislavu Karamarku, pa makar ga ovaj sada tužio i zbog profesionalnog sramoćenja. Jer Manolić je na pitanje novinarke Večernjaka Renate Rašović: »Kakav je Karamarko bio obavještajac?«, kratko i stručno odgovorio: »Nikakav.«

A onda je o tom »nikakvom« zanatliji – koji se, unatoč nikakvosti, uspentrao na sam vrh hrvatskog obavještajnog sustava – kazao i ono što je izjavio i prije 14 mjeseci u intervjuu Nacionalu. Ono zbog čega je taj tjednik – samo tjedan dana nakon što je privatni tužitelj Tomislav Karamarko postao prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske – sudski oglobljen za 70 tisuća kuna.

Danas to Manolićevo svjedočanstvo o mlađem kolegi zvuči ovako: »Ja ga osobno nisam koristio kao obavještajca, ali znam da je bio dosta plasiran u taj krug u vrijeme samoupravnog socijalizma. Vrbovali su ga nekim sitnim stvarima, za preprodaju nekih artikala koji su tada bili zabranjeni.«

Ponavlja Manolić još jednu svoju priču koja je – odmah nakon objavljivanja u siječnju prošle godine, također u Nacionalu – rezultirala kaznenom prijavom. Tada je Autohtona – Hrvatska stranka prava Državnom odvjetništvu kazneno prijavila Antu Đapića, nekadašnjeg predsjednika onog HSP-a koji se ne naziva ni autohtonim, ni čistim, niti se u registru političkih stranaka kiti imenom dr. Ante Starčevića. Prijava je podignuta jer su Dražen Keleminec i ostali autohtoni pravaši iz Manolićeva intervjua iščitali da je »Anto Đapić bio ubačen u HSP«, te da je »zajedno s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom dogovarao ubojstvo Ante Paradžika«.

Oglasio se tada i sam Anto Đapić, najprije izjavljujući da se na te optužbe »krsti i lijevom i desnom«, e da bi potom u »Bujici« – gdje mu je i mjesto – odgovornost za političko umorstvo prvog dopredsjednika HSP-a, počinjeno u rujnu 1991. godine, pripisao tadašnjem šefu Ureda za zaštitu ustavnoga poretka.

Prozvani Manolić mu u nedjeljnom broju Večernjaka odgovara tako precizno da bi i magistar Đapić mogao shvatiti baš sve što je kazano. A možda bi nešto moglo postati jasnije čak i Draženu Kelemincu.

Dakle, na novinarkinu konstataciju da ga je »Anto Đapić optužio za ubojstvo Ante Paradžika«, Manolić veli: »Za to nema nikakvog dokaza, a ja imam dokaze da je on sudjelovao u dogovoru s predsjednikom Tuđmanom i Gojkom Šuškom, kada je donesena oslobađajuća presuda Dobroslavu Paragi pod optužbom za rušenje ustavnog poretka.«

Franjo Tuđman je zbog te presude, tvrdi Manolić, »digao paljbu« protiv predsjednika Vrhovnog suda Vjekoslava Vidovića, ali je na kraju ipak odlučio da neće biti žalbe na presudu. Umjesto da nastavi s tužakanjem, Ćaća se opredijelio za diskretniji oblik discipliniranja pravaša. Sastao se s vjernim Šuškom i častohlepnim Đapićem, pa se s njima dogovorio da se »maknu najekstremniji pravaši koji su u to vrijeme rovarili protiv HDZ-a i njegove politike te da se s onima koji ne budu prihvatili tu politiku, nego se držali i dalje vojnih obračuna, postupi po onoj ‘tko se mača laća, od mača će i poginuti’«.

Na izravno pitanje »Koga od njih trojice smatrate odgovornim za ubojstvo Ante Paradžika?«, Manolić odgovara da je Đapić »odigrao svoju ulogu kutinskim saborom pravaša, na kojem je smijenio Paragu«, da je Tuđman »ispunio svoju obvezu kada je povukao žalbu na oslobađajuću presudu«, i da je ostalo još samo da se razjasni uloga Gojka Šuška, »koji je izgovorio rečenicu o maču i pogibiji«.

»To je i ispunio i tako obavio svoj dio dogovora. To je mogao jedino on i učiniti jer je raspolagao vojnim resursima. Nakon sastanka, Paradžik je poginuo«, sumira Manolić. A što će iz svega što mu je nezgodni svjedok nacrtao u Večernjaku zaključiti Đapić, vjerojatno će se čuti u »Bujici«.

Vidjet ćemo i hoće li Keleminec – poslovično brz na kaznenim prijavama – i nakon ovoga Manolićeva intervjua odskakutati do Državnog odvjetništva. I koga će sada – ako je išta shvatio iz najnovijeg Manolićeva intervjua – prijaviti zbog likvidacije Ante Paradžika.

A vidjet ćemo i kojom će se brzinom riješiti Karamarkova tužba protiv Večernjaka. Ako tužbe uopće bude.

Jedino što nećemo čuti ni vidjeti, jest inicijativa velikih domoljuba i gorljivih lustraša da se naručitelji političkih ubojstava u vrijeme HDZ-ove vladavine napokon nazovu onim što ustvari jesu. A ne da se po njima nazivaju ulice i avenije, trgovi i aerodromi.