Samo bez sekiracije, Vladimire... Zdravlje je najvažnije, Vladimire...« i tako to
Svašta se jučer napisalo o intervjuu Vladimira Šeksa Hrvatskom listu, a nitko ni da spomene fotografiju objavljenu na prvoj od tih deset šeksualnih stranica, premda ona kazuje više od svega što je uslikani nesretnik izgovorio.
Ne treba se sprdati ni s bolesnim sustavom koji je odnjegovao Šeksa, čak ni kada dotični nedotičnik na pitanje posjeduje li informacije obavještajne zajednice da su hrvatski mediji servisirali Amnesty International
Na toj je potresnoj i opominjućoj slici – bogomdanoj za plakatiranje u kampanji Škole narodnog zdravlja »Andrija Štampar« za prevenciju raspamećenosti – fotograf uhvatio uzrujanoga gospona koji samo što ne prasne pred objektivom, stričeka koji je potpuno odlijepio i koji je zatečen na dužem boravku izvan sebe, ako uopće ima izvan koga boraviti.
Nakon tog mučnog prizora bilo je jasno da vas po ulasku u prostrano rječilište Vladimira Šeksa čekaju samo verbalna ispaljenja osobe kojoj nema lijeka i kojoj ama baš ništa od svega što izusti ne smijete zamjeriti. Stoga je taj intervju trebalo čitati s dubokom sućuti i – ako ste baš nešto morali reći – kazati: »Sve će biti u redu, Vladimire…
Samo bez sekiracije, Vladimire… Zdravlje je najvažnije, Vladimire…« i tako to.
Sažaljivo je trebalo pratiti tok njegove uspaničene svijesti i ničim mu dati do znanja koliko je smiješna njegova konstrukcija da ga pod istragu guraju mračne sile koje Hrvatskoj žele zalupiti vrata za ulazak u Europsku Uniju.
I da će se ta vrata zalupiti samo zato što će hrvatsko pravosuđe odbiti da ga procesuira. Toliko poznajete tog velikog patriota da vam je jasno kako bi se on svojeručno dao locirati, identificirati, uhititi i transferirati kada bi doista vjerovao da je to jedini uvjet za prijem u tu vražju EU i kada bi se time dokazala međunarodna vjerodostojnost Hrvatske, jer Hrvatska – shvatili ste valjda – to je on sam.
Pa zar vam nije lijepo kazao da ga napadaju samo zato što on samim sobom predstavlja »jedinu preostalu personifikaciju iz novije hrvatske povijesti«?!
Nije mu trebalo uzeti za zlo ni to što je žešće no ikad urlao na medijske pse, pirane i hijene koje ga navodno žele strpati u zatvor, jer čovjeku s takvim tegobama nije za zamjeriti čak ni da navuče stolnjak na glavu ako misli da će tako od sebe odagnati sve leteće nosoroge, plave kamile i karirane miševe koji ga spopadaju.
Nije vas smjelo pogoditi ni njegovo dosadno ponavljanje da ste vi iz Novog lista i ostalih novina bili samo po formi novinari, a da ste po sadržaju bili najčvršći stupovi jugoslavenskoga komunističkog sustava. Jer treba preći preko svega što kaže netko u takvom stanju, pa makar vas optužio da ste bili Stane Dolanc osobno ili Dobroslav Ćulafić as himself.
Ne treba se sprdati ni s bolesnim sustavom koji je odnjegovao Šeksa, čak ni kada dotični nedotičnik na pitanje posjeduje li informacije obavještajne zajednice da su hrvatski mediji servisirali Amnesty International, otvoreno kaže kako ima pouzdane, dokumentirane i vjerodostojne dokaze o tom komplotu.
Ma baš vas briga za Šeksove špijunske priče! Pa navikli ste valjda da vas uhode takvi bolesnici kao drug Sova i ekipa njegovih snova… Samo ste mu, braćo psi i sestre hijene, trebali reći da će sve biti u redu, a on neka pita: »Je li za odstrel?«
