Umjesto da uči latinske nazive ulovljenih riba koje je – u skladu s Pravilnikom o obliku, sadržaju i načinu vođenja i dostave očevidnika, iskrcajne deklaracije i izvješća o ulovu u gospodarskom ribolovu na moru – dužan unositi u obrasce, viški se ribar Damir Karuza Kalambera uhvatio zemljovida i morevida.

   Izračunao čovjek da je površina famoznog ZERP-a, u kojem jadransku ribu izlovljavaju stotine talijanskih ribarica veća od površine Slavonije, i čvrsto uvjeren da će netko shvatiti veličinu i dubinu morsko-ekonomskog problema o kojemu govori, postavio sljedeću hipotezu: »Zamislite sad da tu zemlju u Slavoniji prepustimo, recimo, Mađarima. Izbija bi rat!«

Žestio se Kalambera zato što se »more daje kako kome padne na pamet« i zato što »niko na Markovu trgu i ne zna o čemu se radi niti ga zanima«, pa predložio – misleći da izgovara potpunu besmislicu koja se ne može ostvariti ni u zadnjem stadiju ludila – »neka ministar Čobanković uvjeri slavonske seljake da daju oranice, a mi ćemo dozvolit evropskin brodovima da love u našemu moru«.

   Ugrizao bi se viški ribar za jezik usred svoga razgovora s novinarom Slobodne Dalmacije, da je mogao naslutiti da je na Markovu trgu u tom trenutku već bio zgotovljen konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojim je njegova ribarsko-seljačka pogodba iz sfere nemogućega prešla u fazu skore ostvarivosti. Vlada je, kako otkriva Poslovni dnevnik, u tom zakonskom prijedlogu skresala naknade za prenamjenu vrijednog i osobito vrijednog poljoprivrednog zemljišta u građevinske parcele na svega 10 posto od cijene zemljišta unutar granica građevnog područja, umjesto dosadašnjih 100 posto kojima su se oranice štitile od gruntovnih špekulanata.

Kako bi dodatno motivirala tu ciljanu grupu svojih poslovnih partnera, družba Jace Tržnice ukida važeću desetogodišnju zabranu prodaje kupljenih državnih oranica, kao i propisanu maksimalnu prodajnu površinu od 200 hektara. Određivanje novog prodajnog maksimuma prepušta se na volju lokalnim vlastima koje će tako dobiti divnu priliku da trgovačke limite usklade sa zahtjevima vlastite, vazda vapijuće kese.

   Mudraci s Markova trga tvrde da su te i slične izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu »preduvjet za bolji gospodarski oporavak i veću zaposlenost«, te stoga od Sabora zahtijevaju da ih usvoji u hitnom postupku, što će se najvjerojatnije i dogoditi. Hrvatska seljačka stranka već najavljuje da će podržati konačni prijedlog zakonskih izmjena, iako nije sudjelovala u njegovoj izradi niti – pazite sad ovo! – uopće zna što on sadrži. A jednaku kompetenciju pri hitnom izglasavanju zakonskog okvira za daljnje uništavanje agrara možemo očekivati i od ostalih parlamentaraca koji su svoj trgovački nerv već pokazali donošenjem onog feudalnog Zakona o golfu.

   Grdno je pogriješio onaj viški ribar misleći da će slavonske seljake netko uvjeravati da daju svoje oranice. Kada dođu na red za prenamjenu i prodaju, nikakav ih Čobanković neće ništa pitati.