Foto: Ognjen ALUJEVIĆ
Pa neka Josipović i dalje šuti o čemu je na onom »redovitom« sastanku drvio s predsjednikom HČSP-a Josipom Miljkom, poznatim i po javnom zagovaranju »hrvatskoga nacionalizma s natruhama imperijalizma«! Možda mu treba baš takav savjetnik za rekompoziciju BiH.
Prije sedam dana je Ivo Josipović primio tročlano izaslanstvo Hrvatske čiste stranke prava, navodno u okviru redovitih susreta s hrvatskim političkim strankama. Tako je barem priopćeno iz njegova ureda. Rečena redovitost sastanka dovedena je u pitanje čim su razočarani pristaše počeli optuživati HČSP-ovce da su odlaskom na Pantovčak »Josipovića priznali kao predsjednika nekakove hrvatske države«, te da su time automatski priznali i »zločinca Broza, Mesića, J. Blaževića, Tripala i Savku, jugoslavenske novinare, komunističke sindikaliste itd.« i izjednačili se »s Novim listom, Pusićima i maskiranim milicajcima koji upadaju u stanove hrvatskih boraca«.
I može se na njihovim web-stranicama čitati kako likuju što su Josipovića prisilili da ih – »u strahu od prosvjeda istine protiv njegovih jugokomunističko-četničko-fašističkih neistina« – pozove u Predsjedničke dvore i time »dokaže da je gubitnik«
Tajništvo stranke se na to stalo braniti tvrdnjama da »HČSP nije išao gore priznavati Josipovića niti mu se pokloniti, nego mu u lice reći što misli o njegovoj politici«. Pa su mu, kažu, rekli, da bi oni »odmah maknuli ZAVNOH iz preambule Ustava, proveli lustraciju i dekomunizaciju hrvatskoga društva« i navodno je »cijeli jednosatni razgovor protekao u takvom tonu«. »Ako hoćete vjerujte, ako ne mi tu ništa ne možemo«, glasio je zadnji argument o vjerodostojnosti čistih pravaša.
HČSP-ovcima se isto tako može i ne mora vjerovati da sastanak s Josipovićem nije spadao u redovite susrete sa stranačkim liderima, nego da su na Pantovčak pozvani nakon dojave iz hrvatske ambasade u Berlinu da ta stranka priprema ulične prosvjede kojima će zagorčati boravak predsjednika RH u Njemačkoj. I može se na njihovim web-stranicama čitati kako likuju što su Josipovića prisilili da ih – »u strahu od prosvjeda istine protiv njegovih jugokomunističko-četničko-fašističkih neistina« – pozove u Predsjedničke dvore i time »dokaže da je gubitnik«.
Svega tri dana nakon »redovitog susreta« s predsjednikom države, vodstvo HČSP-a je uputilo javni poziv svim Hrvatima na »konačni obračun s komunističko-četničko-jugoslavenskom nelustriranom bagrom« i na »rušenje svih komunističko-partizanskih spomenika«. I kako bi okuražili eventualne kolebljivce među pozvanim vandalima, Josipovićevi su sugovornici na sebe preuzeli »svu odgovornost za rušenja i uništavanja simbola zločinačkoga komunističkoga poretka«. Nova pravednost je na ovaj divljački poziv za iživljavanje na spomenicima odgovorila onako kako ona već umije. Dakle, nikako.
Nova pravednost je na ovaj divljački poziv za iživljavanje na spomenicima odgovorila onako kako ona već umije. Dakle, nikako.
Iz redova HČSP-a su potom novinaru Dragi Pilselu zaprijetili da će mu »osvetnička ruka na grobu iskaliti sav svoj bijes i obilježiti ga tjelesnim izlučevinama«, e da bi se stranka s Josipovićeve sofe oglasila i nakon što je u hrvatsku ambasadu u Berlinu stiglo pismo s bombom, priopćenjem punim razumijevanja za možebitnog revoltiranog pošiljatelja kojemu je dojadilo da ga s državnog vrha »provociraju glorifikacijom zločinca Tita i partizanskog pokreta«.
Pa neka Josipović i dalje šuti o čemu je na onom »redovitom« sastanku drvio s predsjednikom HČSP-a Josipom Miljkom, poznatim i po javnom zagovaranju »hrvatskoga nacionalizma s natruhama imperijalizma«! Možda mu treba baš takav savjetnik za rekompoziciju BiH.
