Zavirujući u krošnje vladajućega obiteljskog stabla u gradu Splitu, nabrajaju sestre i sestrične, rođake i rođačiće, šogorje i ogorje, svojtu i posvojtu, priležnice i nadležnice, sve rodno i prirodno što je Željko Kerum rasporedio po nepotističkim granama i ograncima gradske uprave.
Na dan kad su Splićani, uzevši za povod krčmljenje park-šume Marjan u kojoj će uskoro niknuti obiteljska krčma Kerumovih, najzad izašli na prosvjede protiv familije koja vlada gradom, Večernji list i Slobodna Dalmacija objavljuju zanimljive botaničke priloge.
Zavirujući u krošnje vladajućega obiteljskog stabla u gradu Splitu, nabrajaju sestre i sestrične, rođake i rođačiće, šogorje i ogorje, svojtu i posvojtu, priležnice i nadležnice, sve rodno i prirodno što je Željko Kerum rasporedio po nepotističkim granama i ograncima gradske uprave.
Tko god da se uzverao na to obiteljsko stablo, čudom se ove nedjelje – sa svoje zelene grane s logom Kerumove žute kese umjesto s tugom Tinova žuta voća – čudio splitskim demonstrantima koji su njihova drvonačelnika optuživali za barbarski odnos prema marjanskim stablima, osuđenim da budu posječena e kako bi na krčevini nekoć zaštićene park-šume bio posađen ugostiteljski objekt u vlasništvu gospodične Fani Horvat.
Čudio im se i sam Kerum koji je u prosvjednoj akciji Građanske inicijative »Za Marjan« prepoznao podmukli napad na ono što u čitavom civiliziranom svijetu predstavlja najveću svetinju. »Privatno vlasništvo je privatno vlasništvo. Što se tu ima komentirati… Ne vidim tu ništa sporno. Vlasnik zemlje je uknjižen jedan kroz jedan«, škrto je splitski gradonačelnik odgovorio na novinarsko pitanje o pobuni građana.
Da je bio malo upućeniji ili dovitljiviji, mogao im je svetost privatnoga vlasništva objasniti na nedavnom primjeru iz galicijskoga grada Viga, gdje je izvjesna gospa Angeles Duran kao osobnu svojinu registrirala »zvijezdu spektralnog tipa G2, smještenu u središtu solarnog sistema, od Zemlje prosječno udaljenu oko 149.600.000 kilometara«, poznatu i pod nazivom Sunce.
Domišljata Španjolka je prostudirala odredbe međunarodnog prava koje ne dopuštaju da se ijedna država uknjiži kao vlasnik Sunca i uočila da ne postoji nijedan paragraf koji bi isto to zabranjivao privatnim osobama.
Otišla je do sudskog bilježnika, prijavila da je Sunce njezino vlasništvo i sada maše papirom kojim je to ovjereno. I najavljuje da će od svakoga tko se koristi Sunčevom svjetlošću i toplinom odskora ubirati naknadu za eksploataciju njezine nebeske imovine.
I razrezat će ona tu sunčarinu svim ljudima na ovom svijetu s punim vlasničkim pravom, jer – kako bi to kazao Željko Kerum – privatno vlasništvo je privatno vlasništvo, a vlasnica Sunca je uknjižena jedan kroz jedan.
Angeles Duran tvrdi da je pri naplati takse na Sunčeve zrake ne vodi pohlepa. Pola prikupljene sunčarine uplaćivat će u državnu riznicu Kraljevine Španjolske, dvadeset posto u mirovinski fond, deset posto će izdvajati za znanstvena istraživanja, a deset posto za gladne u svijetu. Sebi će, kaže, ostaviti tek skromnih deset posto.
Mogao se i Kerum tako proglasiti vlasnikom kisika što su ga stabla s njegova privatnoga grunta u park-šumi Marjan davala građanima Splita, pa im opaliti porez na disanje, ali – eto – nije. I eto kako mu zahvaljuju.