– Evo vidiš, trafikant, da i Njemačka kuburi sa spolnim odgojem… 

   – Nećemo valjda opet o spolnom odgoju? 

   – Nego o čemu bi ti? O nacionalnom konsenzusu o potrebi postizanja nacionalnog konsenzusa u Hrvatskoj? 

   – Aj, aj, aj… Nemoj, molim te! Šta kažeš da ima u Njemačkoj? 

   – Svega i svačega, ali ni tamo nema nacionalnog konsenzusa. Čak ni oko toga kojeg je spola Bog. 

   – A koga to zanima? 

   – Zanima ponajprije malu djecu, a ni odrasli nisu nezainteresirani. Evo vidiš naslov u novinama: »Njemačka na nogama jer je curica pitala je li Bog muško ili žensko«. 

   – Koja curica? 

   – Jednoipolgodišnja Lotte, kćerka Kristine Schröder, njemačke ministrice obitelji. 

   – Zar tamo u taj resor spada i Sveta Obitelj? 

   – Pogrešno si shvatio, trafikant… 

   – Kako pogrešno, ako se ministrica obitelji bavi Božjim spolom?! 

   – Ma ne bavi se ona time, nego samo javno prenosi pitanje svoje kćerkice. I predlaže da se za Boga koristi gramatički neutralan član »das«. 

   – Vjerojatno zato što je ta Schröderica članica Zelenih ili SPD-a… 

   – Stvarno si bolesno neuk… Nit’ je Kristina Schröder zelena, nit’ je crvena. 

   – Sad mi još samo reci da je demokršćanka… 

   – Upravo to. Članica CDU-a. 

   – Ako je ona demokršćanka, onda sam ja Marijana Petir. 

   – Ma možeš umislit i da si Angela Merkel, ali fakti su fakti. 

   – I Kristina Schröder je još uvijek u redovima CDU-a? 

   – I u stranci i u vladi. I dalje je ministrica obitelji, žena, stareži i mladeži. 

   – Sto-posto je Njemačka zato na nogama, kao što kaže onaj naslov… 

   – A čuj, neki njezin prijedlog nazivaju intelektualnom glupošću, neki tvrde da nam se Bog predstavlja kao Otac i Sin, te da tako treba i ostati, a neki se pozivaju na njemačkog teologa Josepha Ratzingera koji je, prije nego što se posvetio pontifikatu, napisao da je Bog – Bog, da nije ni muško ni žensko, već da je iznad rodova, da je Bog potpuno Drugo. 

   – Ako mu je Bog Drugo, onda nije ni čudo što je on Bogu nešto Šesnaesto. 

   – Kao što nije čudo ni to što ti banaliziraš ozbiljna pitanja. 

   – A šta na sve to kaže prva među njemačkim ministricama i ministrima? 

   – Kancelarka preko svoga glasnogovornika poručuje da je za onoga tko vjeruje u Boga upotreba gramatičkog člana nevažna. 

   – Kod nas je, bogami, Božje članstvo najvažnije. I nema šanse da je Bog član iste stranke kao i Željko Jovanović. 

   – A znaš li ti da postoji i njemački Jovanović? 

   – Misliš: Fon Jofanofič? 

   – Bez zajebancije. Evo pogledaj naslov: »Njemački Jovanović: Ministar policije odbrusio Crkvi da se brine o vjernicima, a ne o politici«… 

   – Šta je i tamo Crkva štampala letke protiv spolnog preodgajanja Gospodina Boga? 

   – Ne, nego su katolički i evangelistički svećenici kritizirali Merkeličinu Vladu. 

   – Zbog protjerivanja Boga iz javnih škola? 

   – Ne, nego zbog vojnog angažmana u Afganistanu… 

   – Jadni Nijemci! Oskudijevaju čak i u Jezerincima. 

   – Ali zato ne oskudijevaju u svećenicima koji Vladi, osim Afganistana, na dušu stavljaju i nedostatak socijalne svijesti i naglo širenje siromaštva. Međutim, ni to im nije dosta, pa Angelu Merkel – nećeš vjerovat! – prozivaju i zbog stvaranja turbokapitalističke podloge za sve jači uzlet nacionalizma širom Europe. 

   – Mislim da će Hrvatska morat pojačat svoje katoličke misije u toj bezbožnoj zemlji. Kad im svećenstvo popuje protiv nacionalizma, čemu se čuditi što se demokršćani petljaju u spol Gospodina Boga ili Gospođe Bog?! 

   – Tek onako uzgred, trafikant, napominjem da je i taj njemački Jovanović – pravim imenom Hans Peter Friedrich – također demokršćanin. I da je svećenicima poručio kako bi bilo »puno prihvatljivije da se drže vjeronauka, a ne da daju političke komentare koje ‘prodaju’ pod postulate«. 

   – I to im je ministar policije?! Pa mi tamo, osim nekoliko bataljuna svećenika, trebamo poslat i Karamarka. Jadna zemlja u kojoj se Bog sveo na spolno pitanje, a demokršćani na kriptokomuniste! 

   – Smiri se, trafikant! Ima srećom i dobrih vijesti iz oblasti Božje spolnosti. Ne stižu nam iz Njemačke, ali nam stižu iz Međugorja. Tamo je Djevica Marija ostala bez teksta, ali je zato Isus progovorio, po prvi put nakon 30 i kusur godina. 

   – I šta je rekao? Da do sada nije imao primjedbi? 

   – Vidjelica Marija Pavlović-Lunetti tvrdi da joj se Isus obratio sljedećim riječima: »Ja sam vaš mir, živite moje zapovijedi.« 

   – Pa nije se valjda Isus pretvorio u kaplara i počeo zapovijedat ljudima? 

   – Nije u Njemačkoj, ali jest u Međugorju.