– Je li tebi, trafikant, jasno šta smo mi u zemlji Hrvatskoj zapravo slavili ovoga Božića?

   – A šta bismo slavili nego Kristovo rođenje?!

   – Blago tebi kad ti je sve jasno… A možeš li mi onda objasnit je li se Krist uopće rodio?

   – Mogu, ako ti meni prethodno objasniš jesi li se uopće otrijeznio…

   – Baš ti hvala, trafikant! Baš ti hvala što me držiš za pijančinu… Zanima me šta bi rekao đakovačko-osječkom nadbiskupu Marinu Srakiću kad bi ti on došao s istim pitanjem. Bi li i njega pitao je li se otrijeznio?

   – Kako ti uspijeva zamislit da bi jedan nadbiskup išao po trafikama i raspitivao se je li Isus Krist uopće rođen? Za takve halucinacije moraš popit barem bačvu.

   – Nisam popio ni kap! Savršeno trijezan sam čuo kako nadbiskup govori: »Želimo da se Isus rodi tamo gdje postoje nepravde bilo koje vrste.«

   – I šta fali toj plemenitoj želji?

   – Ne fali joj ništa, nego ima viška. Kako netko, pa makar to bio i nadbiskup Srakić, može želit da se Isus rodi bilo gdje, ako se već jednom rodio? Koliko je meni poznato, nigdje se u Bibliji ne govori o ponovnom Kristovom rođenju.

   – Ne govori se ni o zabrani želja da se Isus ponovo rodi.

   – Kako će se govorit kad nijednom evanđelistu nije bilo ni na kraj pameti da će netko, za nekih 2000 godina, ne samo prizivat ponovno rođenje Sina Božjega, nego još i propovijedat gdje se Isus želi rodit?!

   – Pa nisu Luka, Matej, Ivan i Marko mogli slutit kakvih će sve sekti bit na svijetu i na kakve će se sve načine manipulirat Isusovim rođenjem, životom i smrću na križu…

   – Ne radi se o sekti, nego o Svetoj Crkvi Katoličkoj i o njezinu velikodostojniku Marinu Srakiću koji, evo, slušaj šta govori: »Isus se želi roditi tamo gdje narod još uvijek hodi u tmini, gdje tmina onemogućava ispravan hod i otvoren i konstruktivan dijalog, a zbog tih tmina čovjek gubi orijentaciju ljudskih i kršćanskih vrijednosti.« I onda još poziva Isusa da dođe u Hrvatski sabor! Ako to nije blasfemija, onda ja stvarno ne znam šta blasfemija jest…

   – Ma kakva blasfemija?! Kad smo već navikli da se Sabor proglašava kokošinjcem, zašto bi bilo svetogrdno ako jednoga dana profunkcionira i kao štalica?

   – Sve si pogrešno shvatio! Ne misli nadbiskup Srakić da će se Isus ponovo rodit u Saboru, nego da će tamo, kao odrastao i odgovoran čovjek, uzet riječ i svakome kazat što ga spada. Evo počuj šta kaže nadbiskup: »Neka Isus dođe u Sabor, održi ondje govor u svome stilu i podsjeti političare da donose zakone u skladu s naravnim zakonom koji se temelji na čovjeku od Boga stvorenome, koji jamče njegovo dostojanstvo.« I od Krista još zahtijeva da u sabornici »pouči one koji su odgovorni za našu djecu i mlade obitelji da im pruže odgoj koji će ih spremati za čestite očeve i majke, građane i vjernike«.

   – A kako bi Poslovnik, po Srakićevu mišljenju, trebao tretirat takav saborski istup uvaženog zastupnika Isusa Krista: kao ispravak pogrešnog naroda?

   – Magarčino neotesana!

   – Hvala na komplimentu!

   – Kakvom komplimentu, tovare?

   – Pa nema štalice bez magarca. Ako si pažljivo čitao Sveto Pismo, kao što tvrdiš da jesi, sigurno si primijetio da je magarac jedna od najvažnijih biblijskih životinja.

   – Ispričavam se svim magarcima, i onim biblijskim i ovim današnjim, jer stvarno nema tog magarca koji bi govorio ovo što ti izvaljuješ. Kakav, dakle, ispravak pogrešnog naroda?

   – Pitaj monsignora Srakića. Ako Krist u Saboru treba educirat zastupnike kako će djecu odgajat za vjernike, onda je ovdje nešto debelo pogrešno.

   – Pa nije valjda pogrešan narod…

   – A ti vjeruješ da Crkva misli kako je narod koji je izabrao ovakve zastupnike ispravan?

   – A otkud Crkvi pravo da od političara očekuje da, makar i po Kristovu nagovoru, odgajaju buduće vjernike? Zar vjernike ne bi trebala odgajat Crkva?

   – Crkva od političara koji joj se dolaze poklonit ima pravo očekivat šta god joj padne na um.

   – Jesi li se to i ti učlanio u GROZD? Samo čekam da počneš mlatit po Milanoviću…

   – Nećeš dugo čekat: »Ono što je prevršilo svaku mjeru je neodlučnost Zorana Milanovića. Neodlučnost da počne provoditi zakone koji su određeni Ustavom ove zemlje.Njegovo uporno pojavljivanje u crkvi i poruka koju šalje je loša. On poručuje da, bez obzira na crkveni primitivizam u crkvu treba ići. Bez obzira na klerikalni terorizam i, budimo otvoreni – latentni pokušaj državnog udara, on dolazi pod noge zagrebačkom nadbiskupu i sluša njegovo iživljavanje nad sekularnom Hrvatskom. Iživljavanje nad Ustavom. Iživljavanje nad zdravim razumom.« Kao što si vjerojatno shvatio, ovo ne poručuje GROZD nego Građanska akcija.

   – Kakva Građanska akcija?

   – Ona koja kaže da »u ovoj zemlji postoji Ustav koji određuje Hrvatsku kao državu odvojenu od Crkve« i da »Hrvatska nije klerikalna zemlja u kojoj bi premijer trebao skrušeno slušati bilo kojeg predstavnika vjerske institucije u silovanju zdravog razuma«, jer »za to Milanović nije dobio mandat«.

   – Trafikant, da sam znao da će doći do ovakvih teških riječi, radije bih jezik pregrizao nego s tobom išao komentirat božićnu propovijed nadbiskupa Srakića! Pa ne mogu se svjetonazorska neslaganja oko zdravstvenog odgoja nazivat državnim udarom…

   – Evo slušaj šta kaže Građanska akcija: »Zdravstveni odgoj i zbivanja oko njega postavljaju puno pitanja i taj ‘sukob’ nije sukob oko jednog predmeta u školi. To je pokušaj Crkve da vlada ovom zemljom, pokušaj Crkve da se nametne kao institucija koja je iznad svih svjetovnih institucija. To je vrlo opasna igra za koju Zoran Milanović nije spreman, za koju Zoran Milanović nema potreban stav, znanje niti državničku odlučnost. I to treba javno reći. Zorane Milanoviću, ne okreći drugi obraz. Preskupo je.«

   – Oprosti, trafikant, ali to je stvarno bezobrazluk!

   – Šta je bezobrazluk: vjerovat da vlast ima obraz? I još je pozivat da ga sačuva, umjesto što klečanjem pred kardinalom Bozanićem pokušava sačuvat stolicu?