– Kako to misliš: borbena? 

  – Pa vidiš ovaj naslov u Večernjaku… 

  – Ovaj gdje se zabludjelom pučanstvu obznanjuje da je papa u pravu kad tvrdi da je Krist doista rođen šest godina prije Krista? Pa neće se valjda na ponoćki borit i sporit oko papinog prava da misli kako je Isus Krist rođen prije samoga sebe, da je taj antedatirani Krist zapravo Antekrist… 

  – Ne izvrći papine riječi i ne huli na Sina Božjega, Antikriste! I ne pravi se da ne znaš na koji naslov u Večernjaku mislim! Vidi ga, zvoni k’o sva crkvena zvona: »Obračun Crkve s Vladom kod oltara u ponoć na Božić 2012.«! 

  – Sprema li se to obračun kod CK oltara? 

  – Kakav te crni CK oltar spopao? 

  – Nije crni, nego crveni. 

  – Ma gdje si vidio crveni oltar, od nevjere obnevidjeli stvore? 

  – U zagrebačkoj prvostolnici, kad se ispred oltara poredaju ovi iz Vlade što ih Crkva naziva komunistima. 

  – Šta ti onda znači taj CK oltar? Oltar Centralnog komiteta? 

  – Oltar crvenih katolika. A može i oltar crkvenih komunista. 

  – Samo se ti zajebavaj! Baš ćemo vidjet hoće li se itko od njih približit oltaru na ponoćku… 

  – Ti stvarno vjeruješ da će vlast bježat od oltara kao vrag od tamjana? 

  – Bolje bi joj bilo da se zavuče u mišju rupu. 

  – U rupu crkvenog miša ili u onu rupu u koju se inače uvlači? 

  – Neće joj, bogami, pomoći nikakvo uvlačenje. Jedan je neimenovani crkveni izvor Večernjakovom novinaru otkrio kako »mnogi svećenici jedva čekaju polnoćku i susret s vjernicima da upute svoju poruku, koja se sada brusi«. 

  – Šta se brusi: jedna te ista poruka koju će uputit svaki svećenik ili svaki pastir brusi svoju? 

  – Čut ćeš, trafikant, čut ćeš čim se izbrusi. 

  – A zašto uopće bruse poruku? Zar im ova kardinalova djeluje neizbrušeno? 

  – Vjerovao ti ili ne, moglo bi bit i oštrijih poruka od njegove. 

  – Pa čim se toliko brusi, teško da će bit tupljih. 

  – A šta je to, tupane, tupsone i tupadžijo jedan, šta je to tupo u kardinalovoj poruci? Šta je to tupo u riječima: »Posebno je bilo bolno za kulture i civilizacije nametanje protuljudskih tumačenja koja su postala političkim diktaturama i ideološkim totalitarizmima. A oni su redovito bili provlačeni kroz odgojni i obrazovni sustav preodgajajući djecu i mlade, zabranjujući slobodu izbora i ne dopuštajući iskrenost i poštenje u iznošenju argumenata, kako onih koje zovemo znanstvenima, tako i onih koji pripadaju drugim izvorima i drukčijoj vrsti spoznaje, sadržanih u religiji i kulturi, najčešće izražavanih umjetnošću.«? 

  – Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh! Tu stvarno ne da ništa nije tupo, nego je teško naći oštriju i ubojitiju kritiku pogubnosti crkvenoga vlastohleplja i zatupljivanja ljudi kroz povijest. 

  – O čemu ti govoriš? Nije kardinal mislio na to na što ti misliš. 

  – Nego na šta je mislio? Hoćeš reći da je kardinal osoba skvrčena i skučena duha, bez sposobnosti cjelovitog povijesnog promišljanja, bez intelektualne i moralne snage da jasno vidi i javno osudi pogubnost svakog totalitarizma, uključujući i onaj crkveni? 

  – Ponavljam ti: ne može uzoriti kardinal misliti isto što i mahniti trafikant! 

  – Nemoj ti mene svađat s kardinalom! I nemoj Svetoj Materi Crkvi odricat pravo kajanja za grijehe počinjene u prošlosti! Ja u kardinalovoj poruci čitam znakove vremena, a tebe – kojemu su ti duhovni znakovi jednako nečitljivi kao i onim ljudima što ih je Krist upozoravao na postojanje znakova važnijih od onih prirodnih – tebe ostavljam da živiš u predkoncilskoj eri, kada Crkva još nije bila u stanju priznati kako nema ničega grešnijeg i pogrešnijeg od ustrajavanja na vlastitoj bezgrešnosti. 

  – Nikad od tebe teologa, moj trafikant! Kardinal nije govorio o nekadašnjoj Crkvi nego o sadašnjoj vlasti. Evo slušaj šta kaže odmah nakon riječi koje su tebe, tako neuka u vjeri, oduševile: »Upravo zbog toga nije nimalo bezazleno što se u posljednje vrijeme svom silinom u hrvatski školski sustav želi nametnuti sadržaje koji pokazuju značajke antropoloških otklona od judeokršćanskih, ali i širine religijskih polazišta. Ta metoda ne poštuje vjersku slobodu zagarantiranu ustavnim i međunarodnim aktima.« Je li ti sad napokon jasno? 

  – Šta bi mi trebalo bit jasno? Da se kardinal poziva i na Ustav Republike Hrvatske i na protuustavne ugovore sa Svetom Stolicom? 

  – Da poziva na otpor ovoj bezbožnoj vlasti. Na šta bi drugo pozivale riječi: »Politička vlast, koja zanemarujući temeljne antropološke istine, pokušava riješiti društvene probleme, neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku.«? 

  – Pitaj Milanovića i Josipovića, kad ih vidiš na ponoćki. 

  – Kako misliš da ću ih vidjet na ponoćki nakon ovakvih kritika koje im je uputio kardinal Bozanić?! 

  – A ti nisi čuo objašnjenje s Kaptola da kardinalova poruka ne predstavlja nikakvu kritiku vladajućih, jer njima nije ni upućena? 

  – Nego kome je upućena? 

  – Ivica Budinščak, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, izrijekom tvrdi da je kardinal Bozanić uputio božićnu poruku obiteljima. 

  – Pa na temelju čega onda izrijekom tvrdiš da će Milanović i Josipović doći na ponoćku? 

  – Na temelju dosadašnjeg njegovanja obiteljskih odnosa između Crkve i Države.