– Šta ti je, amigo? 

  – … pa ga k’o žvaku razvlačio i sisao, pa mu se skiselio k’o osmijeh i misao, pa mu kroz sinuse na mozak štrcnuo, pa se jezikom tečnim zagrcnuo, pa mu potom landarao sasušen, pa takva suha bio ga napušen… 

  – Stani malo, zaplest će ti se jezik… 

  – … pa mu u grlu dubokom zastao, pa mu takav zaglavljen rastao, pa ga k’o obou svirio, pa mu iz očiju virio… 

  – Daj, odmori malo, pa mi otkrij u čiju se čast tako sočno izražavaš… 

  – Ako ne znaš, i ne zaslužuješ da saznaš! On će meni da neće bit Hrvatske… 

  – Kakve sad Hrvatske? 

  – Nikakve, eto kakve! Gospodin umislio da bez njega i njegovih neće bit nikakve Hrvatske… 

  – Koji gospodin? Neidentificirani inozemni investitor? 

  – Ma kakav investitor?! Veliki investigator, eto tko! 

  – Koji sad crni investigator? 

  – Crni Marko! Treba li ti ga nacrtat? 

  – Hvala, ne treba. Odavno je taj nacrtan. 

  – Gdje je nacrtan? 

  – A ti kao ne znaš? Sjećaš se valjda onog crtanog filma o Kamičku i Muharku? Onog češkog ili slovačkog… Ili čehoslovačkog? 

  – Dobro da nisi rekao jugoslovačkog! 

  – Pa kad ne znam je li bio češki ili slovački ili čeho… 

  – Ma baš me briga je li crtić o tom Karamičku i Karamuharku bio češki ili turkoslovački! Ovdje se radi o Hrvatskoj! O Hrvatskoj kojoj ovaj nenacrtani Karamarko prijeti da je neće bit! 

  – Oprosti, ali zašto se ti u ovom strašnom predsudnjem času toliko pjeniš oko Karamarka i Hrvatske? Ako će nas u petak strefit smak svijeta, ne očekuješ valjda da sve ode k vragu, a da se Hrvatska, skupa s Karamarkom, neznano kako spasi od globalne kataklizme? 

  – Ma pun mi je kufer i tebe i tvojih priča o smaku svijeta! Neka više propadne, i vrijeme mu je! 

  – A Hrvatska da nastavi stenjat i patit? 

  – Sve dok Karamarko svečano ne proglasi i njenu propast. Dok ne stane za govornicu i objavi: »Od ovog trenutka Hrvatska ne postoji!« Jezik akobogda pregrizao, pa ga na sva usta lizao, pa ga po sav dan žvakao i mumlao, pa ga obnoć preži… 

  – Daj, zaustavi se! Prestani me maltretirat tim svojim mahnitim jezičnim ispadima! Niti znam zašto bjesniš, niti me to zabavlja… 

  – A gdje ti živiš: u već smaknutom svijetu ili u Hrvatskoj kojoj Karamarko prijeti i smakom poslije smaka? Čuo si ga valjda kako karamarči: »Bez obzira što neprijateljski mediji pisali o nama, moramo sačuvati jedinstvo HDZ-a, jer Hrvatska neće opstati ako HDZ ne pobijedi na idućim izborima.« 

  – I ti pizdiš na Karamarka, umjesto da si mu zahvalan što je Hrvatskoj velikodušno produžio život za dvije-tri godine? 

  – Dabogda ih ti, trafikant, proveo slušajući njegove mudre i razborite govore! Ma pazi ti tog bezobrazluka: »Hrvatska neće opstati ako HDZ ne pobijedi na idućim izborima!« 

  – Pa šta te tu čudi? Nije Karamarko ni prvi ni posljednji HDZ-ovac koji, kad već ne može poništit rezultate izbora, želi poništit Hrvatsku. Oni toliko vole Hrvatsku da joj odriču pravo na postojanje, ukoliko njima i njihovima nije dano da je u domoljubnom zanosu pljačkaju i čerupaju, da je sramote i ponižavaju. Nisi valjda očekivao da će Karamarko prevalit preko usta: »Hrvatska demokratska zajednica neće opstati ako ne pobijedi na idućim izborima!«? 

  – Naravno da nisam. 

  – Pa zašto onda Karamarkov govor shvaćaš kao presudu Hrvatskoj? Zato što, kao i on, misliš da će Hrvatske nestat čim HDZ izgubi sljedeće izbore? Ako ne može opstat bez HDZ-a na vlasti, onda nije ni zaslužila da postoji. 

  – Trafikant, dabogda i ti jezik pregrizao! 

  – Ja tebe stvarno ne razumijem. Karamarko donese radosnu vijest da će ispušit izbore, a ti umjesto da se veseliš i da pozoveš na piće… 

  – A čemu bi ti nazdravljao: propasti Hrvatske? 

  – Vidim ja, amigo, da je tvoj problem u tome što vjeruješ Karamarku. Najvjerojatnije vjeruješ i kad ti kaže da ne znaš ni disat bez njega i HDZ-a. 

  – Nemoj sad pretjerivat! On to nikad nije rekao. 

  – A šta mu znači ono da je Hrvatska »zemlja običnih prosječnih Hrvata koji dišu kao što diše HDZ«? 

  – Ma to su Karamarkove respiratorne aspiracije… 

  – A ne misliš da je to prijetnja? 

  – Kakva prijetnja? 

  – Da će HDZ običnim prosječnim Hrvatima ispumpat zrak iz pluća. 

  – Šta pričaš pizdarije? Kako bi nam oni mogli ispumpat zrak? 

  – Onako kako su ispumpali i lovu. 

  – Jezik akobogda pregrizao…