– A šta je napisano? 

  – Pa između ostaloga i to da se Vesna Pusić srozala na razinu madraca, odnosno na nivo Ante Kovačevića koji je nju osobno vrijeđao onom prostačkom doskočicom o mudracu i madracu. 

  – A kako se uspjela toliko srozati? 

  – Misliš na »malog« Milana F. Živkovića? 

  – A na koga drugog? Uglavnom, sad ti u Večernjak pjeva novu pjesmu: »Ispada da ministrica Vesna Pusić uopće nije pogriješila kad je rekla da ‘tog malog’ po hitnom postupku trebalo izbaciti van iz ministarstva.« 

  – Otkud sad pa nova pjesma ta? 

  – Otud što su »novinari iz komercijalnih medija koji su stali u obranu Milana F. Živkovića ostali šokirani kad su u ruke dobili njegovu viziju medijske strategije za Hrvatsku«. 

  – I šta je to toliko šokantno u njegovoj viziji? 

  – To što Živković, kako pjeva naslov u Večernjaku, »zaziva povratak u komunizam«. 

  – Kakav komunizam? Onaj u kojem je Večernjak pokrenut? 

  – Evo pa slušaj: »komunizam u kojem nije bilo privatnih komercijalnih medija niti konkurencije« i gdje se »sve financiralo iz javnih izvora«. 

  – Znači: nije istina ono što je tvrdio Jakov Blažević, da je novinare u Jugoslaviji financirala CIA? 

  – Ne zajebavaj, trafikant! Večernjak Živkoviću spočitava što je uspio »ne vidjeti desetljeća i desetljeća koja su dokazala da su zapadni komercijalni mediji bili temelji demokracije i napretka, a ne nekakva glasila u Sjevernoj Koreji ili SSSR-u«. 

  – Odnosi li se to i na ono posljednje desetljeće prošloga stoljeća, dok je Večernjak bio skoro pa sovjetsko ili sjevernokorejsko glasilo mlade hrvatske države i stranke joj na vlasti? 

  – Ne, jer se »uopće ne smije dvojiti o ulozi komercijalnih medija na hrvatskoj medijskoj sceni«, budući da su oni »otvorili sva ključna društvena pitanja zadnjih dvadeset godina tako što su pred hrvatske građane iznosili ključne činjenice«. 

  – Pa tako i ključne činjenice o više nego transparentnom načinu na koji je država prodala, pa potom preprodala Večernjak, e kako bi ga učinila »zapadnim komercijalnim medijem«? 

  – Ti si, trafikant, gori boljševik i od Živkovića! 

  – A po čemu je Živković boljševik? 

  – Po tome što je »zastrašujuće da netko pred pragom 2013. godine govori o nekakvom ‘restauriranju kapitalističkog načina proizvodnje’ kao nekom zlu te zaziva javna sredstva kao glavni izvor financiranja javnih sadržaja«. 

  – A nije zastrašujuće što pred pragom 2013. godine najglasnije kukaju i zapomažu upravo kapitalisti? Kad čuješ tugovanke naših tajkuna i mogula, imaš osjećaj da bi svaki od njih najradije investirao u kontrapretvorbu i da već izrađuju feasibility studije o tranziciji privatnih katoličkih medijskih zaklada u socijalističke saveze radnog naroda… 

  – I onda bi im Živković pomogao u njihovom kapitalističkom jadu i nevolji tako što bi oporezovao profit telekomunikacijskih kompanija sa ciljem da tako ubranom lovom učini da internetska veza postane svakome dostupna? 

  – Baš svakome? Uh, to stvarno bazdi na komunizam! A gdje si pročitao te programske osnove Komunističke internetcionale? 

  – U Jutarnjem listu, gdje su se – baš kao i Večernjak istoga dana – »jedini« domogli teksta Živkovićeve strategije, ali su ga, za razliku od Večernjaka, objavili u cijelosti. 

  – Šta se Jutarnji opoštenio? 

  – Ako misliš da je poštenje objavit tekst pod falsificiranim naslovom »Tajni dokument Ministarstva kulture kojim su pokušali uvesti porez na televiziju«. 

  – A šta je tu falsifikat? To što se dokument više ne može nazvat tajnim, budući da su ga učinili javnim? 

  – Falsifikat je ono što se u priči o Živkovićevoj medijskoj strategiji ponavlja od samog početka: uvođenje poreza na televiziju. 

  – Šta se odustalo od poreza koji će se odrezat i onome tko ima i onome tko nema telku? 

  – Ma nije Živković uopće smislio nikakav porez na televiziju, jer bi to bilo potpuno besmisleno, budući da RTV-pristojbu i ovako plaća 98 posto građana. On je predložio da javnost raspravi o poštenijim načinima ubiranja i distribuiranja te pristojbe: da najimućniji plaćaju najviše, a da oni socijalno ugroženi ne plaćaju ništa, ali da pritom javni mediji budu jednako dostupni svima, i bogatima i siromašnima. S tim da u javne i javno financirane medije ne bi spadali samo Hrvatska televizija i Hrvatski radio, nego i internet i javne novine… 

– Javne novine su ozbiljne i – vjerojatno će se naći kmetova kojima će i ovo zvučati kao zazivanje komunizma – društveno odgovorne novine u kojima bi radili vrhunski profesionalci i koje, zahvaljujući javnom financiranju, ne bi ovisile ni o diktatu oglašivača ni o vladajućem tabloidiotizmu tržišta… 

  – Nego o diktatu države i vladajućih političkih struktura? 

  – Ne, baš naprotiv. Zakonom bi se uredilo da vladajuće garniture ne mogu utjecat ni na njihovo financiranje, pa tako ni na uređivačku politiku. Osim toga, javnim novcem bi se financirali i lokalni mediji koji ne bi opsluživali lokalne vlasti i tajkunčiće, nego bi stvarali svoje programe i sadržaje, otvarali vrata mladim ljudima koje zanima pravo novinarstvo, a ne obavljanje trgovačko-uslužnih djelatnosti u medijima… 

  – I onda se taj »mali« Živković čudi što ga žele izbacit van? Pa dobro da ga nisu hitili ne samo iz ministarstva nego i iz majke domovine, da ga nisu stjerali u tri Njemačke, gdje ga čekaju onaj Marx i onaj, kako se zove onaj drugi srbokomunist… 

  – Misliš: Habermas? 

  – Koji Habermas? Šta se tako zove predsjednik Komunističke partije Njemačke? 

  – Filozof Jürgen Habermas koji je još prije pet godina od svih europskih vlada tražio da zaštite javne medije, na kojima je izgrađena suvremena europska civilizacija, od diktature profitarijata.