– Dijeliš li ti, trafikant, ovo općenarodno oduševljenje presudom Sanaderu? 

  – A gdje si ti vidio taj općeoduševljeni narod? Nisam primijetio da pučanstvo u slavljeničkom raspoloženju izlazi na ulice i trgove. 

  – Pa nisi valjda i danas očekivao urnebesnu feštu… 

  – Misliš zato što su svi otišli u Pakoštane? 

  – Ma ne zato, nego znaš… malo je gluho organizirat pučku veselicu bez estradnih zvijezda koje mogu raspištoljit narod. 

  – A zašto ne bi bilo estradnih zvijezda? 

  – Jebiga, većina ih je pjevala u Sanaderovim i HDZ-ovim kampanjama, pa im ne bi bilo baš milo da ih se podsjeti na tu nezgodnu činjenicu. 

  – Pjevali su za njega i oni koji su propjevali o njemu, oni koji su ga tužili i koji su ga sudili, pa im nije ni najmanje neugodno. Dogode se tako s vremena na vrijeme situacije u kojima se nelagoda tretira kao veleizdaja… 

  – Nemoj mi sad filozofirat o nelagodi! Ima ljudi koji ne znaju za nelagodu. Naprimjer onaj što je od Sanadera dobio više od petsto tisuća razloga da ne pjeva… 

  – Našlo bi se pjevača, ništa ti ne brini, s nelagodom ili bez nje, samo je teško nahvatat narod za veselicu. 

  – Pa nisu narodu dojadile fešte… 

  – Nisu, ali bojim se da u našemu puku, barem u Sanaderovu slučaju, prevladava neraspoloženje za slavlje. 

  – Kakvo neraspoloženje, ako većina anketiranog pučanstva misli da je Turudić s pravom osudio Sanadera?! 

  – Koliko sam ja vidio, većina pučanstva grinta na presudu od deset godina, jer većinski misli da je Sanader preblago kažnjen. 

  – Pa šta bi oni htjeli: petnaest, dvadeset, četrdeset godina? 

  – Pred kamerama uglavnom defiliraju ljudi koji drže kako bi i to bilo premalo. 

  – Ostaje još samo doživotna… 

  – Mislim da ih ni ona ne bi zadovoljila. Oni bi njega najradije na beživotnu. 

  – Ne pretjeruj, trafikant! Znaju ljudi da u Hrvatskoj nema smrtne kazne. 

  – Ali je zato znaju gromoglasno zazivat! Ti izgleda nisi čuo šta su odgovarali kad ih je neku večer po pitanju veleizdaje anketirao njihov omiljeni pjevač, kad si već zapeo za pjevače? 

  – A zašto si ti zapeo za veleizdaju? 

  –Zato što su anketirani građani razočarani što se Sanaderu nije sudilo isključivo za veleizdaju. Nije ni čudo, ako znamo da je po novinama koje su Sanaderu, ne baš tako davno, bile spremne služit i kao toalet-papir, današnja presuda najavljivana kao kruna procesa za veleizdaju, a ni Turudićevo obrazloženje nije bilo daleko od toga. Ili sam ja pogrešno shvatio onaj dio gdje sudac optuženom drži lekciju iz domoljublja i osporava mu pravo da misli kako bi Inu bolje vodili sposobni inozemni od nesposobnih domaćih menadžera? 

  – Šta ti sad hoćeš reći: da je Sanader nevin? 

  – Hoću reći da ga kvazipatriotska haranga čini nevinijim nego što jest. I da u pitanje dovodi taj opjevani patriotizam svih njegovih provjerenih i odanih kadrova i, ako baš hoćeš, njegovih koliko god hoćeš stotina tisuća vjernih glasača. Jer svi su se oni osjećali dijelom udruženog dobročiniteljskog i domoljubnog pothvata protiv ljudi koje su žigosali kao nacionalne izdajnike. 

  – I sad im se takva retorika vratila u glavu? 

  – Nikome se ništa nije vratilo u glavu. Samo se Sanader vratio u Remetinec. 

  – Ali se njegovim kažnjavanjem ljudima vratila nada… 

  – Koja nada? 

  – Nada koju je ljudima oteo Sanader. Čuo si Turudića: »Doprinijeli ste razočaranju ljudi u funkcioniranje sustava i stvaranju opće apatije i atmosfere bezizlaznosti. Stvorili ste dojam, posebno kod mladih ljudi, da ne treba raditi, već se do ciljeva može doći i na drugi način – kršenjem zakonskih i moralnih normi društva.« 

  – Je li pod tim mladim ljudima mislio na Mladež HDZ-a? 

  – Kakve veze ima Mladež HDZ-a s njegovim makinacijama? 

  – A šta misliš zašto su se učlanjivali u stranku koju je Sanader vodio onako kako je naučio od svoga dičnog prethodnika? Možda baš zato što im je on stvarao dojam da ne treba radit, već da se do ciljeva može doći i na drugi način – bespogovornim slijeđenjem voljenoga vođe koji je, kako im je sad najednom puklo pred očima, ogrezao u kršenju zakonskih i moralnih normi društva? Pa će mi sad oni pjevat o apatiji i bezizlaznosti… Samo čekam da netko od njih gukne kako se učlanio u HDZ jer nije imao drugog izlaza u životu. 

  – Zašto ti, trafikant, uplićeš politiku u nešto što se ipak doživljava kao nekakav dokaz funkcioniranja pravne države? 

  – Jak doživljaj i još jača svijest! Tolika je svijest o pravnosti zavladala ovom zemljom da ljudi na ulici napadaju i vrijeđaju Sanaderove odvjetnike samo zato što su se drznuli radit svoj posao! Toliki ih je pravno-državotvorni zanos obuzeo da bi najradije uveli zakon linča! 

  – Ali ne možeš ti sad ljudima zamjerat što misle da im je Sanader kriv za sve… 

  – Naročito onim ljudima kojima je Sanader sada kriv za sve ono za što im je u isto vrijeme zaslužan Tuđman.