Gdje je dno dna u britanskom Donjem domu? Kako smo otkrili da Njemačka nema srca? Jesu li nas Ameri već primili u EU? Hoće li nas spasiti lov na kornjače i krokodile?
– Jesi li i ti, trafikant, šokiran šokantnim zapisnikom sa sjednice Odbora za europski nadzor Donjega doma Britanskog parlamenta?
– A šta je u njemu tako šokantno?
– To što britanski parlamentarci kažu da se od njih ne može tražit da ratificiraju pristupni ugovor Hrvatske s Europskom Unijom dok se ne završi pretpristupni monitoring i dok se ne dokaže da je Hrvatska zaista potpuno spremna.
– Nemoj se ljutit, ali ja time nisam ni najmanje šokiran.
– Šta i ti misliš da Hrvatska u potpunosti ne surađuje s Haškim tribunalom, da je suđenje Sanaderu nalik na proces Juliji Timošenko, da nismo dovoljno napredovali u borbi protiv korupcije, da kod nas još uvijek ne postoji nezavisno sudstvo sposobno za otkrivanje i kažnjavanje sukoba interesa, korupcije i organiziranog kriminala? Ako tako misliš, goni se u tri Donja doma, jesi me čuo!
– A kako bi bilo da ja tebe zauzvrat pošaljem u tri Bundestaga?
– To bi bilo svinjski, jer mi od Engleza, na osnovu naših bolnih povijesnih iskustava, i nismo mogli očekivati ništa osim novog sapletanja nogu…
– A od Nijemaca smo očekivali raspletanje nogu?
– Ne pozljeđuj mi rane, trafikant!
– Kakve rane?
– Rane na srcu. Da si čitao Vijenac Matice hrvatske, bilo bi ti jasnije o čemu govorim.
– Šta se Vijenac bavi i kardiologijom?
– Vijenac se bavi Hrvatskom i njezinim pravom na postojanje, koje je ugroženo ponašanjem Njemačke.
– Ozbiljno? Nisu valjda u Vijencu otkrili da Njemačka namjerava opozvat priznanje Hrvatske?
– Otkrili su i gore stvari.
– Kao na primjer?
– Da je Njemačka otpisala hrvatsku naciju.
– Baš tako piše?
– Evo ti pa čitaj! Šta ovo znači: »Riječju ‘zastrašujuće’ Njemačka nije smjela zastrašujuće otpisivati hrvatsku naciju umjesto da kritizira hrvatsku vladu.«? Ako to ne znači da smo kao nacija otpisani, šta onda znači?
– To meni znači da se netko svojski prestrašio samo zato što je neki njemački parlamentarac lanuo da Hrvatska mora biti zastrašujući primjer drugima. Nemoj mi reć da je zbog toga nekom Vjenceslavu ili Vjenceslavi zatajilo srce…
– Nije zatajilo, trafikant, i neće! Dok je srca, bit će i Croatije! A to nikada neće razumjet oni što nemaju srca.
– Tko nema srca: moruzgve?
– Nijemci, eto tko!
– A otkud im onda Herzschmertz?
– Ne zajebavaj! U Vijencu, ako te to uopće zanima, piše da je Njemačka to naše srce, koje je bilo »otvoreno za bezrezervno prijateljstvo«, da ga je ona sad »zatvorila spoznajom da je Hrvatska 1992. dala srce naciji koja srca nema«.
– U, jebote! Toga nema ni u šlagerima. Daš im srce, a oni od njega ne naprave ni dolce garbo… Sigurno će im sad nedostajat naša pjesma, kako je ono išla: »Gazi, gazi, srce moje, dragi, gazi ti; ono će te ipak ludo voljeti…«?
– Gazi ti, trafikant, gazi, dok i tebe netko ne nagazi!
– Ti to prijetiš?
– Odgovorit ću ti šutnjom, trafikant. Kao i Hrvatska Njemačkoj.
– Ti ovo kukumakanje koje ne prestaje već petnaest dana nazivaš šutnjom?
– Tek ćeš čut pravu hrvatsku šutnju, a čut će je i Nijemci. Slušaj šta naviješta Vijenac: »Barem bi Njemačka to trebala znati: Hrvati znaju biti zastrašujuće tvrdi kada im se prijeti i znaju zastrašujuće zašutjeti kada su načisto s time da prijatelja i saveznika nema i da pomoći neće biti.«
– Znači da zbog naše šutnje neće čuti ni naše »Ne!« Europskoj Uniji?
– Kakvo »Ne!«? Zašto bi mi njoj rekli »Ne!«?
– A zašto da ne, ako smo se već toliko razočarali što se u toj Unijetini i naši isfantazirani vjekovni prijatelji ponašaju poput naših jednako fantazamskih vjekovnih neprijatelja?!
– Zato što nas, trafikant, ne zanima naše »Ne!« nego njihovo »Da!«
– Pa zar i službeni London i službeni Berlin, bez obzira na ratifikaciju pristupnog ugovora, nisu rekli svoje »Da!«? Zar nas danima ne uvjeravaju kako oko ulaska Hrvatske u EU, i to u predviđenom roku, neće bit nikakvih problema? I uostalom, sve da i vlade podrže grintanja svojih parlamentaraca, Hrvatsku više nitko ne može zaustavit.
– Kako ne može?
– Čuo si valjda Hillary Clinton… Ako nas je Amerika odlučila primit u Europsku Uniju, onda nas ni tri Europe ne mogu iz nje izbacit!
– Pa ne diktira Amerika Europskoj Uniji…
– Nego EU diktira Americi? Vidiš, čovječe, kako Ameri učas posla riješe sve probleme: dođe Hillary Clinton u Zagreb i kaže da moramo privuć investitore, a mi onda brže-bolje napravimo sve da ih privučemo.
– Ma šta napravimo?
– Najavimo smanjivanje trošarina na jahte i druga plovila, avione, obrađene bisere, dijamante, drago kamenje, nakit od plemenitih metala, srebrni nakit, proizvode od prirodnih bisera, satove s kućištem od plemenite kovine, remene i narukvice od plemenite kovine, kornjačevinu, bjelokost, koralje, odjeću i obuću od kože reptila, pirotehničke proizvode za vatromete, oružje, revolvere, pištolje, lovačke puške i sačmarice.
– I koga ćemo time privuć?
– Investitore, bogati! Je li ti Slavko Linić rekao da je to jedna od mjera za poticanje malog i srednjeg poduzetništva?!
– Ali šta će on tim mjerama potaknut?
– Lov na kornjače sačmaricama.
– Kako ćeš kornjaču ulovit sačmaricom? Jebote, odbijat će se sačma od oklopa…
– Pa će kornjača, bježeći od lovaca, zabasat u minsko polje i onda adio, bum!
– Kad će, kretenu, kornjača stić do minskog polja?
– Kad i Hrvatska u Europsku Uniju.
