Uništio mi je život, ali ovo nije dopustivo« – tim riječima je Vinkovčanka Ivanka Dujmić iskazala svoje gnušanje prema nasilničkom nasrtaju na Bosiljka Stanića, vlasnika lanca trgovina »Boso« u kojemu radila 14 i pol godina. I gdje je, kao i druge prodavačice, trpjela sustavno zlostavljanje, sve dok se nije psihički slomila.

Nakon što je javno progovorila o ucjenama, kažnjavanju i ostalim oblicima maltretiranja kojima su izloženi ljudi čija se egzistencija zaplela u verige boss-Bosiljkova trgovačkog lanca, Ivanka Dujmić je dobila otkaz. Stigao joj je preporučenom poštom, dok je bila na bolovanju.

Gazda Boso je napadnut na parkingu ispred sjedišta tvrtke u vinkovačkoj Ulici Hansa Dietricha Genschera, dok je išao prema svojemu mercedesu. Drvenom drškom neke alatljike izudarao ga je Ivan Dujmić, brat Ivankina supruga Željka. Ali njegov obračun sa Stanićem nije imao veze s onim što se dogodilo Ivanki Dujmić, čiji  muž već godinu dana ne razgovara s bratom. Navodno je to bila Ivanova osveta vlasniku tvrtke »Boso« u kojoj je do prije dvije godine radila i njegova supruga.

Pa ipak, Željko Dujmić se zbog tog napada ispričao Bosiljku Staniću. I ogradio se od nasilništva kojim je njegov brat, kako je kazao, samo naštetio i njemu i Ivanki. Jer oni protiv bossa Bose istupaju isključivo javno i pravno, i ne pada im na pamet koristiti nikakvu silu osim snage argumenata i dokumenata.

Bosiljko Stanić se nije ispričao Ivanki Dujmić, ni zbog svega što je proživljavala radeći u njegovoj firmi, a ni zbog otkaza nakon 14 i pol godina rada. Preko novina je cinično poručio: »Nismo joj dali otkaz nego smo zatvorili trgovinu u kojoj je radila, kao i još dvije trgovine jer su bile nerentabilne. Gospođi Dujmić ponudit ćemo posao kada budemo otvarali nove trgovine. Otkaz je dobila i gospođa koja je s njom radila u istoj trgovini.«

Nerentabilnost je, naravno, bijedan i neuvjerljiv izgovor za otkaz kojim je Ivanka Dujmić kažnjena zbog svojih javnih svjedočenja o iživljavanju nad zaposlenima u Stanićevom trgovačkom imperiju. A o kakvoj je »nerentabilnosti« zapravo riječ, najbolje govori brojka od 8 posto, za koliko je u posljednje dvije godine povećan prihod u dućanu u kojem je radila naprasno otpuštena prodavačica.

»Ja ne želim da on propadne. Želim samo da on promijeni odnos prema tim jadnim ljudima, da se ne slome kao što sam se ja slomila…« – govori nakon svega Ivanka Dujmić. A ljudi upregnuti u Bosine trgovačke lance iz dana u dan bivaju slamani sumanutim odredbama po kojima moraju plaćati novčane kazne ako ne uspiju prodati propisanu količinu nekakvog peciva. I po kojima 700 kuna mjesečno – što najčešće iznosi skoro trećinu plaće koju prime – moraju potrošiti u gazdinim dućanima.

Prodavačica koja ne potroši traženi iznos, mora podnijeti izvještaj o počinjenom prekršaju, pa čak i ako je taj mjesec bila na bolovanju ili na porodiljskom. Zbog neposluha koji se smatra nelojalnim trošenjem zarađene plaće, biva kažnjena opomenom, a prijeti joj i otkaz.     

»A gdje bi to trebali potrošit?!« – hladno je gazda Boso odbrusio novinarki koja je valjda očekivala da će pitanje o reketarenju zaposlenih kod njega izazvati barem trunku nelagode.

»Slušajte me: da li stado misli ili predvodnik stada misli?« – nastavio je pred kamerom braniti legitimitet poslovnih odluka pomoću kojih je svome »stadu« utjerao strah u kosti, a sebi osigurao uredan mjesečni prihod od njihova straha.

»Dakle, oni su stado?« – priupitala je Stanića novinarka, zabezeknuta njegovom stočarskom metaforikom.

»Pa ja sam predvodnik«, umno je zaključio mislilac s klepkom.

U predvodnikove tvrtke – među kojima se posebno pročula firma za organiziranje vjenčanja i karmina, političkih skupova i sličnih događaja, nakon što su istoga dana koncem svibnja u dvorani »Barun Trenk« salmonelom zaraženi i razdragani svatovi i ožalošćena obitelj upravo sahranjenog pokojnika – najzad je ušla i inspekcija rada, te otkrila da Stanićevo poslovno carstvo funkcionira ne samo po bizarnim regulama nego i u ozbiljnom raskoraku sa zakonom. A optužbama za mobbing, koje su bossa Bosu dovele na naslovne stranice hrvatskih novina, pozabavit će se i Državno odvjetništvo.

Bosiljko Stanić koristi ponuđeni mu medijski prostor, pokušavajući se javnosti predstaviti kao  zaprepašteni dobrotvor: »Mislio sam da činim dobra djela, ali evo narod kaže da nije tako.« I kao žrtva nezahvalnih zaposlenika kojima je omogućio da svoju plaću troše tamo gdje su je i zaradili, pa zauzvrat doživio da ga se naziva »najgorim poslodavcem u Hrvatskoj«.