– Šta kažeš, trafikant, na povratak gospođe Ankice Tuđman u članstvo HDZ-a?

   – Od srca čestitam i s osobitim bilježim se štovanjem.

   – A jesi li čuo Karamarkov nadahnuti govor? Kaže Tomica: »Gospođa Ankica Tuđman još je jedna Katarina Zrinski nove Hrvatske.« Koliko mi to imamo tih Katarina Zrinskih kad je gospođa Ankica »još jedna«?

   – To moraš pitat Karamarka. On valjda ima uvid u evidenciju svih Katarina Zrinskih u novoj Hrvatskoj.

   – Šta ću ga pitat? Da ih sve izlista?

   – Ili da ih on osobno izlista ili da zamoli nekoga od svojih kadrova. Pa ga usput pitaj i pod kojim se rednim brojem Katarina Zrinskih vodi gospođa Ankica Tuđman rođena Žumbar.

   – Zašto te zanima redni broj?

   – Zato što pretpostavljam da se gospođa Ankica ne vodi kao Katarina Zrinski pod rednim brojem 001. Vjerujem da je taj broj u Karamarkovoj evidenciji virtualan i da je utjelovljen u liku i djelu same Katarine Zrinski.

   – Ti to praviš svoje uobičajeno niske aluzije na ono što je Karamarko rekao o HDZ-ovoj članskoj iskaznici broj 001? Ne misliš valjda da bi se ikome smjelo dati iskaznicu s tim brojem, pa makar se radilo i o udovici dr. Franje Tuđmana?

   – Ja ne razumijem zašto je uopće trebalo spominjat iskaznicu s brojem 001 i iskaznicu s brojem 002, izuzev ako se Karamarko na taj način nije htio dodvoriti novoj staroj članici HDZ-a. Ispričavam se, gospođo, što vam dajem iskaznicu broj 002, jer je ona s brojem 001 nažalost trajno zauzeta…

   – Ne izmišljaj, trafikant! Nije tako rekao.

   – Ali je tako zvučalo. Znate, gospođo – a sad ću ti ga točno citirat – »iskaznica s rednim brojem 001 ne postoji, jer je ona virtualna i utjelovljena u liku i djelu dr. Franje Tuđmana«.

   – On to uopće nije rekao gospođi Ankici, nego ženama iz Zajednice »Katarina Zrinski«.

   – Tim gore. Jer šta to znači da je iskaznica virtualna? Pa nije Franjo Tuđman virtualni član HDZ-a. On, koliko se ja razumijem u Statut HDZ-a, uopće nije član.

   – Kako možeš govorit takve gluposti?! Pa nisu i njega izbrisali…

   – Bogami, jesu. U Statutu piše da članstvo prestaje u slučaju smrti. A nigdje ne piše da se redni broj iskaznice pokojnoga člana može dati nekome drugom. Prema tome, šuplja je priča s iskaznicama i rednim brojevima poslužila samo zato da bi Karamarko još jednom demonstrirao svoju paradnu odanost kultu obitelji Tuđman.

   – Ti bi, trafikant, crk’o da nešto ne iskonstruiraš!

   – Ne konstruiram ja nego Karamarko. Čitav je štos u tome da je gospođi Ankici uručena obnovljena članska iskaznica pod istim brojem koji je već imala.

   – Kako ti znaš koji je ona broj imala? Da je nisi ti primao u HDZ?

   – Čitao u njezinoj knjizi »Moj život s Francekom«. Tamo ti piše kako je gospodin Francek 17. lipnja 1989. uvečer gospođi Ankici rekao: »Ja sam prvi član HDZ-a, a ti si, gospo, druga po redu.« Vjerna će gospa na to u šali: »O, baš ti hvala! Znači, zaslužila sam članstvo u stranci?« A prvi joj član HDZ-a odvrati bez šale, ali raznježeno: »Tko više to zaslužuje i tko pripada snažnije svemu tome od tebe. Pa tko je sve ove godine bio više uz mene kao čvrsta potpora. To je snaga kojom se ruši sve negativno pred nama, tvoje je uporište neizbrisivo.« Prema tome, šta će gospođi Ankici dvije iskaznice s istim članskim brojem 002?

   – Ona stara joj vjerojatno ne vrijedi, jer je za vrijeme Sanaderove vladavine u stranci brisana iz članstva.

   – Je li joj Sanader došao doma i oduzeo iskaznicu? Nije. Ali joj je zato doma došao Karamarko i donio novu. A šta će njoj nova iskaznica?

   – Možda se razlikuje od stare.

   – Možda si u pravu. Ova nova izgleda kao kartica za bankomat. A prije si uz iskaznicu morao imat i štedne knjižice, pa je to u nekim slučajevima znalo bit malo nezgodno… Sjećaš se ti one pjesme: »Lepej ti je, Lepej ti je Zagorje zelene, Zagorje zelene, Zag…«

   – Daj, umukni!

   – Sorry, bila je to šala mala. A sad ozbiljno: čemu služi nova iskaznica sa starim brojem osim da se Karamarko slika dok je uručuje ponosnoj vlasnici?

   – Ne znam čemu služi, ali je pristojno od njega što je skoknuo do Nazorove i gospođi Ankici uručio iskaznicu.

   – A šta misliš: bi li Karamarko na sav glas spominjao redni broj Ankičine iskaznice kada bi Statutom HDZ-a bilo propisano da se pri obnovi članstva ne smije koristiti stari broj?

   – Ne razumijem pitanje.

   – Da li bi Karamarko u tom slučaju izvijestio članstvo da je gospođa Ankica Tuđman dobila iskaznicu pod brojem 300.002?

   – Pa nema HDZ 300 tisuća članova…

   – A koliko ima?

   – Nemam pojma.

   – A zašto nemaš pojma? Zato što je taj podatak strogo čuvana tajna, eto zašto!

   – Kakva tajna kad svako malo netko od HDZ-ovaca izjavi da imaju preko 200 tisuća članova?!

   – Sjećaš li se ti kad je Ivan Jarnjak, u svojstvu glavnog stranačkog tajnika, javno iznio brojku od 220 tisuća članova HDZ-a?

   – Pa sjećam se da je spominjao tu cifru, ali ne znam kad je to točno bilo.

   – U siječnju 2009. Slobodno provjeri ako meni ne vjeruješ. A sjećaš li se kad je Jadranka Kosor svom tadašnjem drugu Karamarku uručila stranačku iskaznicu?

   – Pa otprilike prije godinu dana…

   – Ako ćemo precizno: 13. rujna 2011. A znaš li koji je redni broj ispisan na Karamarkovoj iskaznici?

   – Da nije 007?

   – E, to bi i on, siromah, htio. Ili što bi pokojni predsjednik rek’o: »Ki bi – da bi!« Ali na nevolju, Karamarkova je iskaznica s rednim brojem 115.805.

   – Kako ti to znaš?

   – Pročitao jutros u novinama koje vrše dužnost otpravništva Karamarkovih poslova. I šta tebi ta brojka govori?

   – A šta bi mi trebala govorit?

   – Pa ako pođemo od pretpostavke da Ivan Jarnjak nije lažljivac, nije teško izračunat da je od siječnja 2009. do rujna 2011. HDZ izgubio više od 104 tisuće članova.

   – Ma nemoguće!

   – A šta je po tebi moguće? Da je Jarnjak lagao i da HDZ nikad nije imao 220 tisuća članova? A sad se vratimo gospođi sa članskom iskaznicom broj 002. Misliš li ti da ona treba biti počašćena time što ju je Karamarko nazvao jednom od Katarina Zrinskih nove Hrvatske?

   – A zašto ne bi bila počašćena? Pa Katarina je bila i književnica i dobrotvorka i velikašica…

   – I kako je završila? Hapšenjem i prisilnom internacijom u samostanu dominikanki u Grazu.

   – Pa nije vrag da ti misliš…

   – Ne brini ti šta ja mislim, već pazi šta Karamarko radi.