Foto: Ronald Goršić / CROPIX
Vjerojatno je fra Šime kod nje htio proslavit Bajram, ali ga je policija, na sreću susjeda, skembala, pa ove godine neće bit fešte
– Divim se, trafikant, gledajući te tako zadivljenoga…
– A kako se neću divit hrvatskim novinama koje su spremne objavit svaki trač, svako olajavanje i svaku, ama baš svaku, svinjariju koju im netko došapne?! Pogledaj, čovječe, šta rade ovoj ženi u čijem je stanu uhvaćen fra Šime! – To im je posao. – Šta im je posao? Da objave zbirku gadarija? – Važno je da ne izmišljaju. Ako napišu ono što su čuli, onda je to okej. – Ma šta je okej? Da objave sve ono što im bilo tko istrkelja? – Da objave ono što zanima javnost. Sorry, trafikant, ali javnost ima pravo znati tko je osoba u čijem je stanu uhvaćen tip koji je mraknuo crkvenu lovu. Tim prije što se radi o prvoj Sanaderovoj susjedi. – I onda ćemo toj prvoj Sanaderovoj susjedi objavit ime i fotku u novinama, a drugim, trećim i šesnaestim Sanaderovim susjedima, koji je olajavaju na sva usta, nećemo objavit ne ime i prezime nego čak ni inicijale? I nećemo im objavit ne sliku skinutu s Facebooka nego čak ni fotku sa zamagljenom facom? – Šta ti sad braniš tu gospođu? Zašto nije mislila na svoj javni ugled kad je fratra s milijun eura primila u stan? – I sad je zbog toga treba raščerečit? Sad joj treba povadit i prljavo rublje, a – evo vidim – i ono oprano? – Šta je prala ruske rublje? – Jak ti je štos! Imaš još neki? – Jebote, trafikant, kad govoriš u metaforama. Prljavo rublje je, koliko se ja sjećam iz škole, metafora, pa sam mislio da je i oprano rublje također… – Oprano rublje je oprano rublje. Žena – ma zamisli samo! – pere rublje, pa ga još stavlja sušit. I to je, ima bit, podatak od posebnog javnog interesa – Ne razumijem. – Pa valjda je od javnog interesa, kad se objavljuje u novinama. Anonimni susjed kaže, a novine prenose, da ta žena – slušaj sad ovo! – »tijekom ljeta ide iz krajnosti u krajnost, odnosno da rublje na štrik vješa gola«. A susjed pritom vjerojatno onanira uredno odjeven, ali taj podatak od jednakog javnog interesa, vidiš, ne nalazimo u novinama. Valjda ga novinarka nije stigla pitat kako trese majmuna, jer se jadna polomila da stigne zapisat sve što su ti pristojni i vjerodostojni ljudi naumili izgovorit o svojoj susjedi. – Dobro, trafikant, šta si se sad uhvatio tog rublja? Ljudi su fino odgojeni, pa znaju da pred novinarima ne smiju ništa skrivati. – Ništa osim sebe, svog imena i svog obraza, da im ga netko slučajno ne uslika. – Šta si se nakopistio na ljude?! Možda se s razlogom boje. Ženska očito nije mačji kašalj. Negdje sam pročitao da je dobra sa Sanaderom, da ga je vozila u Austriju, onda kad je bježao od naše policije. – A kako onda nisi pročitao i to da je na sudu dokazala kako je ta priča s vozikanjem Sanadera čista laž? – Jebiga, tko će sve upratit… – Ali će zato svi upratit i danas ponovljenu priču o tome kako ga je baš ona odvezla svojom Vectrom i sklonila ga od murije i od fotoreportera. Vidjeli susjedi svojim očima, samo što neće da kažu pod svojim imenom… – Pa ni ja o tim stvarima ne bih pričao pod imenom i prezimenom. – Naravno da ne bi. Gdje ćeš od srama pričat kako se ta žena svađa sa svojom kćerkom, kako kći od nje traži novac i kako ima dana kad u tim svađama rade i sjekire?! – Valjda pričaju i ozbiljnije stvari? – Krajnje ozbiljne, dostojne novinskih tjeralica. Po njihovim pričama, suživot s tom ženom je pravi pakao. Em često dolazi policija, em skriva kriminalce, em joj – ne lezi, vraže! – svraćaju razne face, poput naprimjer bivšeg ministra Šeparovića. – Kojeg Šeparovića: Zvonimira ili Miroslava? – Ne piše kojega. Ali zato piše da ta nepodnošljiva žena na tko zna čije slike stavlja potpis svoga pokojnog supruga, inače poznatog slikara, pa onda prodaje te falsifikate, da je izbačena iz škole u kojoj je radila, jer je pokrala slike s – mo’š mislit – školskih hodnika… – Onda nije čudo što je u dobrim odnosima sa Sanaderom. – A još joj je i Biškupić, kažu zgranuti susjedi, bio vjenčani kum. Čudi me kako se nisu sjetili da joj natovare i prijateljstvo s onim mafijašem iz Novog Sada koji je dilanjem slika financirao bježaniju Gorana Hadžića… – Možda je fra Šime kod nje došao kupit slike za crkvu u Baškoj Vodi? – Prije će bit da je došao s namjerom da pređe na islam. – Islam Grčki ili Islam Latinski? – Islam islamski. A to je, sudeći po zgražanju susjeda, jedan od većih krimena te žene. Slušaj šta kažu ti dobri kršćani: »Rođena je u Crnoj Gori i sve do smrti njezinog oca uredno je blagoslivljala kuću, no odjednom joj se nešto okrenulo. Lanjski Bajram je feštala na veliko«. Vjerojatno je fra Šime kod nje htio proslavit Bajram, ali ga je policija, na sreću susjeda, skembala, pa ove godine neće bit fešte. – Šta znaš, trafikant, možda je ta islamizirana gospođa neko vrijeme skrivala i Bin Ladena… – A možda je skrivala i nešto što ni sama nije znala. – A šta to? – S kakvim susjedima živi. – Pa eto, sad su joj to otkrile novine na koje ti toliko pizdiš.
