Već danima se u novinama kiseli tekst o tome kako je Europska komisija de facto otkantala Pelješki most, a javnost na tu vijest ne reagira ni jednim jedinim slovom. Valjda zato što joj je važniji mit o mostu nego njegova stvarna izgradnja
– Vidiš ti, trafikant, te Turke… Dok cijela Hrvatska bulji u onu njihovu sapunjaru o Sulejmanu Veličanstvenom, oni nama iza leđa podrivaju izgradnju mosta.
– Kojeg mosta?
– Zna se kojeg.
– Misliš na Sulejmanov most?
– Kakav Sulejmanov most? O čemu ti trabunjaš?
– O drvenom mostu od Osijeka do Darde što ga je dao izgraditi Sulejman Veličanstveni.
– Je li to još neka izmišljotina iz serije?
– Ne gledam seriju, pa ne znam spominju li ga i u njoj. Ali znam da postoji ideja o obnovi tog mosta čija je izgradnja, kako tvrde neki hrvatski povjesničari, bila najveći građevinski pothvat u čitavoj Europi tog vremena.
– Kojeg vremena? Prime-timea na RTL-u?
– Vremena turske vladavine u Osijeku, kad je po sultanovom nalogu izgrađen drveni most dug osam kilometara.
– Misliš: osam metara?
– Ne nego osam kilometara.
– Ma daj, ne pričaj gluposti! Gdje je to, molim te, Drava široka osam kilometara?
– A gdje je to Darda od Osijeka udaljena osam metara? Turci su, moj majstore, izgradili most ne samo preko rijeke nego i preko močvarnog zemljišta. A to što ti govoriš da sada podrivaju njegovu ponovnu izgradnju, to mi je poprilično nevjerojatna novost.
– Ne govorim ti ja o tom Sulejmanovom mostu, jer i dalje ne znam je li stvarno postojao ili si ga ti izmislio samo da skreneš priču s gorućih problema ove zemlje na neke tamo močvarne bizarnosti.
– A šta je bizarno u tome što osječko Društvo hrvatsko-turskog prijateljstva želi obnoviti most i što su za svoju ideju zainteresirali i Turke, koji će ovoga mjeseca u Osijek dovesti potencijalne investitore, a i Europsku uniju čiji se odgovor o financiranju projekta još čeka?
– Bizarno je to što Turci žele obnavljati taj Sulejmanov most, a istodobno miniraju izgradnju Pelješkog mosta koji za Hrvatsku ima neusporedivo veću važnost.
– A otkud ti to da Turci miniraju nesuđenu Sanader-Kosoričinu i Milanović-Pusićkinu ćupriju?
– Piše u priopćenju Udruge Pelješki most. Evo ti Večernjak pa čitaj: »Plan prodora Bošnjaka na Jadran iz 1993. danas se ostvaruje metodom specijalnog rata po pitanju razgraničenja na Kleku i Neumu. Ova politika potaknuta je novom osmanskom imperijalnom politikom Republike Turske koja jača svoj utjecaj u Bosni i Hercegovini kao i u jugoistočnoj Europi…«
– Znači da je i Tuđman bio pijun turske imperijalne politike? Sad nam je barem jasno zašto mu je od svih državnika na ovom svijetu samo Demirel došao na sprovod.
– Ne laprdaj, trafikant, nego slušaj dalje: »U isto vrijeme zbiva se proces ponižavanja i poništavanja političke nazočnosti hrvatske komponente u Federaciji, dok muslimanska/bošnjačka politička elita na agresivan način želi ostvariti svoje ciljeve, otimajući hrvatsku baštinu u Bosni i Hercegovini… Stav Udruge Pelješki most je jasan – povezivanje Hrvatske u jedinstvenu cjelinu, sukladno međunarodnom i nacionalnom pravu, poštujući sve norme zaštite prirode, a to znači ne ratifikaciji, jer ako se škoji i vrh Kleka predaju Bosni i Hercegovini, moramo biti svjesni da će nam tek tada uvjetovati ne samo visinu nego i gradnju mosta…«
– A ta je udruga baš onako životno zainteresirana za izgradnju Pelješkog mosta?
– Pa naravno. Samo joj ime kaže. A zašto pitaš?
– Zato što me čudi kako to da nisu reagirali na vijest da Pelješkog mosta neće biti. Ima već pet-šest dana da je vijest objavljena, a još se nitko u zemlji Hrvatskoj nije udostojao oglasiti. Vidim koliko im je stalo do tog mosta što su ga proglasili hrvatskim biti ili ne biti.
– Čekaj, trafikant, gdje je to objavljeno?
– U tjedniku Novosti. Novinar Igor Lasić je uočio da nigdje u Hrvatskoj nije objavljen vjerodostojan izvještaj s trilateralnog sastanka predstavnika Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Europske komisije, održanog 19. rujna u Bruxellesu, pa se malo raspitao što se tamo zapravo govorilo.
– To je onaj sastanak na kojem su bili Vesna Pusić, Zlatko Lagumdžija i Štefan Füle?
– I potpredsjednik Europske komisije Siim Kallas i komesar za regionalnu politiku Johannes Hahn koji su, kako to Novostima otkriva neimenovani sugovornik iz visokih diplomatskih krugova, po kratkom postupku riješili pitanje Pelješkog mosta.
– Kako po kratkom postupku?
– Tako što su hrvatskoj strani jasno dali do znanja da europski porezni obveznici neće platiti gradnju mosta dok se studijom ekonomske isplativosti, studijom utjecaja na okoliš i studijom doprinosa regionalnom razvoju Republike Hrvatske i Europske Unije ne dokaže njegova puna opravdanost. A onda su svoju skepsu prema izgradnji Pelješkog mosta potkrijepili retoričkim pitanjem: zašto se most za Siciliju »gradi« već 40 godina? I odgovorom: zato što nije isplativ.
– Trafikant, to još uvijek ne znači da se most neće graditi.
– Možda hoće, ali bez Europe.
– A kako ta Europa zna da te tri studije neće dokazati opravdanost izgradnje?
– Ma sačekat će oni studije, ali toliko vjeruju da će ih one uvjeriti u nužnost Pelješkog mosta da su Hrvatskoj predložili da u dogovoru s Bosnom i Hercegovinom odmah počne tražiti druga rješenja za prometno povezivanje teritorija.
– A zašto mi o tome nismo službeno obaviješteni?
– Koji to mi?
– Pa javnost, građani Republike Hrvatske…
– Valjda zbog točne procjene da to ne zanima takozvanu javnost.
– Je li ti to podmećeš da su hrvatski građani nezainteresirani za životno pitanje Republike Hrvatske?
– Evo vidim kako su zainteresirani. Već danima se u novinama kiseli tekst o tome kako je Europska komisija de facto otkantala Pelješki most, a čitava mostobranska javnost na tu vijest ne reagira ni jednim jedinim slovom. Valjda zato što joj je važniji mit o mostu nego njegova stvarna izgradnja. Ista priča kao i s autocestom.
– Kako to misliš, trafikant?
– Pa tako što se Hrvati ne voze svojom autocestom otkako je postala stvarnost i prestala biti nacionalni mit.
– Kako će se vozit s ovolikim cestarinama?!
– A mostarina će, misliš, biti jeftinija?
– Neka bude kolika bude. Mi je ne moramo plaćati.
– Kako to misliš?
– Tako što preko Neuma nema mostarine.
– A za koga bi se onda gradio most?
– Ni za koga.
– To tebi ne zvuči malo suludo: izgraditi most samo zato da ne bi išao preko njega?
– Kako ne razumiješ, trafikant?! Nije važno što mi nećemo preko njega, nego je bitno da Turci ne idu ispod njega!