Sulejmanov most i Sanaderova ćuprija

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić

Već danima se u novinama kiseli tekst o tome kako je Europska komisija de facto otkantala Pelješki most, a javnost na tu vijest ne reagira ni jednim jedinim slovom. Valjda zato što joj je važniji mit o mostu nego njegova stvarna izgradnja



– Vidiš ti, trafikant, te Turke… Dok cijela Hrvatska bulji u onu njihovu sapunjaru o Sulejmanu Veličanstvenom, oni nama iza leđa podrivaju izgradnju mosta. 


  – Kojeg mosta? 


  – Zna se kojeg. 




  – Misliš na Sulejmanov most? 


  – Kakav Sulejmanov most? O čemu ti trabunjaš? 


  – O drvenom mostu od Osijeka do Darde što ga je dao izgraditi Sulejman Veličanstveni. 


  – Je li to još neka izmišljotina iz serije? 


  – Ne gledam seriju, pa ne znam spominju li ga i u njoj. Ali znam da postoji ideja o obnovi tog mosta čija je izgradnja, kako tvrde neki hrvatski povjesničari, bila najveći građevinski pothvat u čitavoj Europi tog vremena. 


  – Kojeg vremena? Prime-timea na RTL-u? 


  – Vremena turske vladavine u Osijeku, kad je po sultanovom nalogu izgrađen drveni most dug osam kilometara. 


  – Misliš: osam metara? 


  – Ne nego osam kilometara. 


  – Ma daj, ne pričaj gluposti! Gdje je to, molim te, Drava široka osam kilometara? 


  – A gdje je to Darda od Osijeka udaljena osam metara? Turci su, moj majstore, izgradili most ne samo preko rijeke nego i preko močvarnog zemljišta. A to što ti govoriš da sada podrivaju njegovu ponovnu izgradnju, to mi je poprilično nevjerojatna novost. 


  – Ne govorim ti ja o tom Sulejmanovom mostu, jer i dalje ne znam je li stvarno postojao ili si ga ti izmislio samo da skreneš priču s gorućih problema ove zemlje na neke tamo močvarne bizarnosti. 


  – A šta je bizarno u tome što osječko Društvo hrvatsko-turskog prijateljstva želi obnoviti most i što su za svoju ideju zainteresirali i Turke, koji će ovoga mjeseca u Osijek dovesti potencijalne investitore, a i Europsku uniju čiji se odgovor o financiranju projekta još čeka?


  – Bizarno je to što Turci žele obnavljati taj Sulejmanov most, a istodobno miniraju izgradnju Pelješkog mosta koji za Hrvatsku ima neusporedivo veću važnost. 


  – A otkud ti to da Turci miniraju nesuđenu Sanader-Kosoričinu i Milanović-Pusićkinu ćupriju? 


  – Piše u priopćenju Udruge Pelješki most. Evo ti Večernjak pa čitaj: »Plan prodora Bošnjaka na Jadran iz 1993. danas se ostvaruje metodom specijalnog rata po pitanju razgraničenja na Kleku i Neumu. Ova politika potaknuta je novom osmanskom imperijalnom politikom Republike Turske koja jača svoj utjecaj u Bosni i Hercegovini kao i u jugoistočnoj Europi…« 


  – Znači da je i Tuđman bio pijun turske imperijalne politike? Sad nam je barem jasno zašto mu je od svih državnika na ovom svijetu samo Demirel došao na sprovod. 


  – Ne laprdaj, trafikant, nego slušaj dalje: »U isto vrijeme zbiva se proces ponižavanja i poništavanja političke nazočnosti hrvatske komponente u Federaciji, dok muslimanska/bošnjačka politička elita na agresivan način želi ostvariti svoje ciljeve, otimajući hrvatsku baštinu u Bosni i Hercegovini… Stav Udruge Pelješki most je jasan – povezivanje Hrvatske u jedinstvenu cjelinu, sukladno međunarodnom i nacionalnom pravu, poštujući sve norme zaštite prirode, a to znači ne ratifikaciji, jer ako se škoji i vrh Kleka predaju Bosni i Hercegovini, moramo biti svjesni da će nam tek tada uvjetovati ne samo visinu nego i gradnju mosta…« 


  – A ta je udruga baš onako životno zainteresirana za izgradnju Pelješkog mosta? 


  – Pa naravno. Samo joj ime kaže. A zašto pitaš? 


  – Zato što me čudi kako to da nisu reagirali na vijest da Pelješkog mosta neće biti. Ima već pet-šest dana da je vijest objavljena, a još se nitko u zemlji Hrvatskoj nije udostojao oglasiti. Vidim koliko im je stalo do tog mosta što su ga proglasili hrvatskim biti ili ne biti. 


  – Čekaj, trafikant, gdje je to objavljeno? 


  – U tjedniku Novosti. Novinar Igor Lasić je uočio da nigdje u Hrvatskoj nije objavljen vjerodostojan izvještaj s trilateralnog sastanka predstavnika Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Europske komisije, održanog 19. rujna u Bruxellesu, pa se malo raspitao što se tamo zapravo govorilo. 


  – To je onaj sastanak na kojem su bili Vesna Pusić, Zlatko Lagumdžija i Štefan Füle? 


  – I potpredsjednik Europske komisije Siim Kallas i komesar za regionalnu politiku Johannes Hahn koji su, kako to Novostima otkriva neimenovani sugovornik iz visokih diplomatskih krugova, po kratkom postupku riješili pitanje Pelješkog mosta. 


  – Kako po kratkom postupku? 


  – Tako što su hrvatskoj strani jasno dali do znanja da europski porezni obveznici neće platiti gradnju mosta dok se studijom ekonomske isplativosti, studijom utjecaja na okoliš i studijom doprinosa regionalnom razvoju Republike Hrvatske i Europske Unije ne dokaže njegova puna opravdanost. A onda su svoju skepsu prema izgradnji Pelješkog mosta potkrijepili retoričkim pitanjem: zašto se most za Siciliju »gradi« već 40 godina? I odgovorom: zato što nije isplativ. 


  – Trafikant, to još uvijek ne znači da se most neće graditi. 


  – Možda hoće, ali bez Europe. 


  – A kako ta Europa zna da te tri studije neće dokazati opravdanost izgradnje? 


  – Ma sačekat će oni studije, ali toliko vjeruju da će ih one uvjeriti u nužnost Pelješkog mosta da su Hrvatskoj predložili da u dogovoru s Bosnom i Hercegovinom odmah počne tražiti druga rješenja za prometno povezivanje teritorija. 


  – A zašto mi o tome nismo službeno obaviješteni? 


  – Koji to mi? 


  – Pa javnost, građani Republike Hrvatske… 


  – Valjda zbog točne procjene da to ne zanima takozvanu javnost. 


  – Je li ti to podmećeš da su hrvatski građani nezainteresirani za životno pitanje Republike Hrvatske? 


  – Evo vidim kako su zainteresirani. Već danima se u novinama kiseli tekst o tome kako je Europska komisija de facto otkantala Pelješki most, a čitava mostobranska javnost na tu vijest ne reagira ni jednim jedinim slovom. Valjda zato što joj je važniji mit o mostu nego njegova stvarna izgradnja. Ista priča kao i s autocestom. 


  – Kako to misliš, trafikant? 


  – Pa tako što se Hrvati ne voze svojom autocestom otkako je postala stvarnost i prestala biti nacionalni mit. 


  – Kako će se vozit s ovolikim cestarinama?! 


  – A mostarina će, misliš, biti jeftinija? 


  – Neka bude kolika bude. Mi je ne moramo plaćati. 


  – Kako to misliš? 


  – Tako što preko Neuma nema mostarine. 


  – A za koga bi se onda gradio most? 


  – Ni za koga. 


  – To tebi ne zvuči malo suludo: izgraditi most samo zato da ne bi išao preko njega? 


  – Kako ne razumiješ, trafikant?! Nije važno što mi nećemo preko njega, nego je bitno da Turci ne idu ispod njega!


više vijesti