– Dojčland, Dojčland iber ales, iber ales in der velt… Šta je, trafikant, šta se ne priključiš? 

   – Da ti ne kvarim pjesmu. 

   – Ma slobodno, pusti grlo. Ne moraš hvatat tercu. 

   – A moram li stajat mirno dok ti pjevaš? 

   – Ne moraš, trafikant. Možeš samo gledat i divit se kako to rade civilizirani ljudi. 

   – A šta to rade civilizirani ljudi? Pjevaju himnu pred trafikom? 

   – Civilizirani ljudi rade čuda! To su katolici i demokršćani, moj trafikant, a ne mi! 

   – A tko su ti katolici i demokršćani koji su te toliko ushitili? 

   – Nijemci, trafikant, a tko nego Nijemci?! Nema kod njih labavo, a sve po zakonu. 

   – O čemu ti govoriš, čovječe Božji i anđele merkelski? 

   – Samo zgubidani poput tebe ne znaju da, počevši od dana današnjeg, katolički vjernici koji ne plate crkveni porez neće imati pravo na sakramente. Niks krštenje, niks pričest, niks krizma, niks ispovijed, niks vjenčanje! Calen, bite, pa ćeš dobit sve što Muter Crkva nudi! A ne k’o kod nas: svaka šuša misli da joj je Crkva dužna besplatno pružati svoje usluge. I ne dao Bog da ne dobije ono što traži, odmah tužaka Crkvu po novinama, a novine jedva dočekaju… 

   – O čemu ti govoriš? 

   – O novinama u kojima piše da je »Crkva po mišljenju građana postala veći lopov od banaka«. O novinama koje pozivaju građane da tuže Crkvu ako ih svećenik s oltara prozove zbog neplaćanja takozvanog godišnjeg paušala. I koje napadaju i Slavka Linića da nema hrabrosti kazniti »bahato i drsko ponašanje Crkve«. 

  – Nedavno, u zadarskom Narodnom listu. Čovječe, razapinju Crkvu i nazivaju je, već u naslovu, profitnom organizacijom. I još daju prostor nekom građaninu koji se hvali kako je svećenika izbacio iz kuće kad mu je čovjek došao blagosloviti dom. 

   – Pa možda taj građanin ne želi blagoslov… 

   – Želi, želi, ali ne želi platit! U tome je štos, moj trafikant! Sve je bilo u redu dok svećenik nije izvadio bilježnicu i pročitao da je taj bajni vjernik dužan 300 kuna za prethodna posvećenja doma, jer je posljednje tri godine plaćao po 100 kuna umjesto minimalno 200, koliko je dužan platiti onaj tko blagoslovljeno stanuje, a nema djece. I kad je svećenik odbio posvetiti stan dok korisnik usluga svete vodice ne podmiri dug, drski se stanar zainatio i zatražio cjenik na uvid. I još je htio da mu velečasni ispiše račun. 

   – Pa nije to drskost nego poziv na fiskalnu disciplinu… 

   – Ma to je više od drskosti! Svećenik mu je, naravno, rekao da nema ni cjenika ni računa, a onda je ovaj – kaže – pukao po svim šavovima i izbacio velečasnog iz kuće. Nema toga, trafikant, u Njemačkoj! Tamo se zna red. 

   – Otkada? Od danas kad je ta odluka stupila na snagu? A šta misliš zašto je uopće donesena? Sigurno ne zato što su uredno plaćali crkveni porez. 

   – Ali će ga od danas plaćati ili niks sakrament! 

   – Plaćat će ga od danas, kao što ga je velik broj njemačkih vjernika plaćao i prije. I kao što ga svi mi u zemlji Hrvatskoj uredno plaćamo već skoro petnaest godina. 

   – Molim? Šta mi to plaćamo? 

   – Plaćamo Crkvu. 

   – Ali ne plaćamo crkveni porez. 

   – Kod nas je, otkad su potpisani ugovori sa Svetom Stolicom, svaki porez crkveni. Vjerovao ti ili ne, moraš ga platit. 

   – A šta: ti ga ne bi plaćao? 

   – Dopusti mi mogućnost da ga platim ili ne platim, a sve drugo neka ostane u diskreciji između mene, Crkve i Porezne uprave. U Njemačkoj, koju ti uzimaš kao primjer, crkveni porez plaćaju samo deklarirani vjernici. Ergo, samo onaj tko se deklarira kao katolik, plaća porez za Katoličku crkvu. 

   – To je zato što tamo nema ovoliko deklariranih katolika. Tamo imaš puno protestanata, Turaka, svega i svačega. A kod nas je ogromna katolička većina, preko 90 posto deklariranih. 

   – Dopusti im da se deklariraju na Poreznoj upravi, kao što to rade u Njemačkoj, pa ćeš vidit koliko je velika ta većina. 

– Iz tvojih usta u Božje uši, iz Božjih ušiju Crkvi u blagajnu! Ali tu se ne pita ni tebe ni Boga. Ugovori sa Svetom Stolicom ne dopuštaju smanjivanje državnih davanja Crkvi. 

   – Ti, trafikant, samo vidiš ono što se daje, a ne vidiš ono što se dobiva. Dobro je takvim manipulatorima kao što ste ti i tebi slični zapjevao velečasni Miklenić. 

   – Šta mi je zapjevao: »Dojčland, Dojčland iber ales…«? 

   – Evo slušaj šta: »U rubrici ‘Uvodnik’ u Novome listu od subote 15. rujna objavljen je ekstremno populistički i manipulatorski tekst pod naslovom ‘Kada je Crkvi dosta novca?’ u kojem se prešućuje i ne uzima u obzir da Crkva sredstva iz proračuna koristi za karitativne svrhe, za plaće crkvenim namještenicima (pretežno obiteljski ljudi) i za izgradnju i uzdržavanje crkvenih objekata koji nisu potrebni biskupima i svećenicima nego građanima ove zemlje; dakle sva državna sredstva koriste se isključivo za dobro hrvatskih građana ili bi hrvatski građani vjernici trebali biti drugorazredni građani!?« 

   – Jesi li to progutao dio teksta? 

   – Nisam. 

   – Sigurno? Daj da vidim… Fakat nije do tebe nego do Miklenićeve pismenosti. 

   – A u čemu je problem s njegovom pismenošću? 

   – Nije važno. Ako on ne zna da ga ima, ne moraš ni ti. I ovoliko koliko vlada hrvatskim jezikom dovoljno je da shvatimo kako naprimjer ono obijesno luksuzno zdanje na Ksaveru ne treba kleru nego narodu. I kako bi vjernici, da im nije takvih objekata, bili drugorazredni građani. 

   – A šta bi ti, trafikant? Da se Crkva protjera natrag u katakombe? 

   – Bože sačuvaj, kakvo protjerivanje?! Ja sam za to da se Crkvi omoguće i penthausi i katakombe i sve što poželi za dobrobit i potrebe svojih vjernika. Ali da to što poželi, pošteno plati od crkvenog poreza. 

   – A tko će zatražiti uvođenje crkvenog poreza? Slavko Linić? 

   – Sama Crkva. Jer ona se, duboko u to vjerujem, već samim svojim Božjim poslanjem gnuša od same pomisli da bude uzdržavana haračem ubranim i od nevjernika, krivovjernika, komunista, sotonista… Te stoga naša Crkva usrdno moli Boga da on, jedini svemoguć, raskine uvredljive i ponižavajuće ugovore Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom. Amen.