– Hajde, trafikant, danas za promjenu ne budi trafikant nego ozbiljan analitičar.

– A šta bi to trebalo ozbiljno analizirati?

– Jedan zanimljiv slijed događaja. U subotu Milan Ivkošić u Večernjaku opali po crvenima i po njihovom savezniku kardinalu Bozaniću, e da bi uzoriti kardinal već u nedjelju u Mariji Bistrici opleo po vlastodršcima…

– Stani malo! Za ozbiljnu analizu moraš najprije podastrijeti fakte. Dakle, šta je to napisao Ivkošić?

– Da hrvatski ljevičari razmišljaju slično kao i masoni.

– A kako to i o čemu razmišljaju masoni?

– Pa znaš valjda šta je masonima na pameti. Uništenje Svete Crkve Katoličke i uspostava njihove globalne svemoći. Evo da ti citiram Ivkošića: »Smatrat ćemo da smo ostvarili cilj kad naš čovjek bude sjedio u papinoj stolici – tvrde masoni. Slično razmišljaju i hrvatski ljevičari.«

– A tko je kandidat hrvatske ljevice za budućega papu: fra Dragutin Lesar?

– Čitajući Ivkošića, dalo bi se zaključiti da bi idealni lijevi papa bio kardinal Bozanić.

– A po čemu to?

– Evo slušaj: »Otkad je na čelu Crkve Bozanić je sklon ljevičarima, njima nikad nije pripisao ‘grijeh struktura’, sličan im je i po odricanju od hrvatske imovine…«

– A tko su mu ti ljevičari u Hrvatskoj?

– Pa Milanović i družina.

– Ako je to ljevica, onda je kardinal Bozanić narodni heroj Marko Orešković Krntija.

– Otprilike isto tvrdi i Ivkošić. I on je uzoritoga poslao u partizane. Evo slušaj: »Slikovito rečeno: tri zagrebačka brda – Pantovčak, Grič i Kaptol – troroga partizanska kapa!«

– A po čemu se to mitra pretvorila u rog na partizanskoj kapi?

– Po tome što, veli Ivkošić, »osim rijetkih, pojedinačnih istupa biskupa, Crkva ne pruža nikakav otpor ateizmu koji je agresivniji nego u komunizmu«. Pa bi se moglo dogoditi da Hrvatska dugo ostane »najkršćanskija zemlja u Europi s najbezbožnijom vlašću, najbezbožnijim zakonima, medijima, odgojem i obrazovanjem«.

– I ti si onda zaključio da je Bozanić u Mariji Bistrici udario po svemu i svačemu kako bi se oprao od Ivkošićevih optužbi za partizaniju?

– Ništa ja nisam zaključio, nego tebe pitam da mi objasniš zašto je kardinal onako opalio po vladajućima samo dan nakon što ga je Večernjak optužio da se slizao s njima.

– Pitaj Ivkošića, on će ti objasniti da masonerija uvijek povlači poteze koji skrivaju njezine stvarne namjere.

– Ne pitam Ivkošića, nego tebe, i to ozbiljno! Zašto se Bozanić baš sada osjetio pozvanim da opere vladajuće svojim govorom o »duhovnoj suši koja siječe korijen povezanosti s Bogom i zatvara čovjeka za odnos s izvorom postojanja i vječnosti«?

– Čuj, pretpostavljam da ozbiljan analitičar to ne bi pročitao kao kritiku vladajućih, nego kao samokritički osvrt crkvenog velikodostojnika na djelovanje ili nedjelovanje Crkve kao vrhovnog duhovnog autoriteta.

– Ma otkud ti to?

– Pa ne misliš valjda da bi Bozanić zalijevanje i njegovanje korijena povezanosti s Bogom prepustio svjetovnim vlastima?! Zna se tko je Božji vrtlar. A zna se i to da Crkva, sve kad bi i držala da je svjetovna vlast suodgovorna za zapuštenost tog vrta, ne djeluje suprotno evanđeoskim načelima. A u Evanđelju je zapisano: »Što imaš gledati trn u oku brata svojega kad u vlastitom oku ni brvna ne opažaš?«

– Ma daj, čovječe… A na što se onda odnosi kardinalova misna misao da smo »izloženi valovima ideoloških usmjerenja koji pokazuju obilježja društvenih procesa obično zvanih ‘kulturalnom revolucijom’» na Kristov govor na Gori ili na sustavno divljanje Maovih sljedbenika? Na što Bozanić misli kada kaže da »političke odluke često zadiru u odgoj i obrazovanje«, da to »čine na redovite i neredovite načine, otkrivene i prikrivene«, te da će se »pod raznim nazivima programa uvijek naći zadiranje u sustav vrijednosti«?

– O nastavi vjeronauka u javnim školama.

– Ti nisi normalan, trafikant! I malom djetetu je jasno da uzoriti kritizira uvođenje zdravstvenog odgoja. Slušaj ovo: »Ideologije, bilo političke, gospodarske ili općekulturalne, uvijek to čine na sličan način. Čini se to tako da se najprije izmisli potreba, zatim stvori dojam o neizbježnome problemu i ubrzo nakon toga već se nudi rješenje za koje nitko nije drugi dorastao, osim onih koji su predstavili problem.« Ili ovo: »Ideologije, polazeći od prikazivanja uzvišenih ciljeva, kao što su: bolji svijet, blagostanje, zdravlje, veća pravednost… završe u kalu sebičnosti i krvi tuđih žrtava.«

– Ja mislim da je Ivkošić u pravu. Kardinal je rasturio mehanizam po kojem funkcionira Crkva, i to tako da bi mu i pokojni Voltaire zavidio.

– Kako možeš Crkvi podvaljivati ideološke obrasce ponašanja, kad uzoriti izričito tvrdi da se »vjera suočava s istinom prošlih događaja, dok ideologija ne želi istinu i novim lažima pokušava ojačati stare laži«?

– Pa i on je svjestan da u Crkvi ima i vjere i ideologije.

– Ma daj, ne laprdaj! A na koga misli kad govori o pokušajima da se »izmijeni povijest i prošlost prikaže onakvom kakva nije bila«? Na koga su adresirane ove rečenice: »Zašto se još uvijek hrvatske vlasti nisu osjetile pozvanima reći istinu o Drugome svjetskom ratu i poraću, dok među nama žive zagovornici zatiranja naraštaja? Kakva je to odgovornost koja braniteljima sudi dvadeset godina i povlači po sudovima i zatvorima nevine?«

– Misli u prvom redu na one koji su većinu od ovih dvadeset godina proveli na vlasti: na Tuđmana i HDZ, a tek potom i na one koji su vladali niti petinu tog perioda. Ne misliš valjda da je kardinal Bozanić pokvarenjak koji bi sve HDZ-ove grijehe natovario Račanu i Milanoviću?

– Mislim da si ti zadrtiji od Ivkošića. Ti bi, kakav si, relativizirao i gnjev biskupa sisačkog Vlade Košića, koji je bio osupnut što se na turističkoj priredbi, gdje su prikazani događaji iz povijesti Siska, pojavljuju i kršćanski mučenik Sveti Kvirin i ekipa iz Prvog sisačkog partizanskog odreda. Ako ga nisi čuo, evo da ti ponovim: »Moj grad Sisak i cijela Hrvatska moraju odlučiti hoće li slijediti Krista ili antikrista, jer ne mogu jedno i drugo. Stoga zabranjujem ubuduće bilo kakvu upotrebu imena i lika Svetog Kvirina zajedno sa zločincima partizanima.«

– Direktan udar na Franju Tuđmana koji je sakralizirao Prvi sisački partizanski odred!

– Pa dobro, trafikant, kamo vodi ta tvoja bandoglavost?

– Ne analiziramo mene nego Crkvu. A ona će, nastavi li s ovakvom dosljednošću, sasvim sigurno početi govoriti i o sebi samoj isključivo kroz prizmu zločina počinjenih u njezino ime. Tako joj Bog pomogao!