– Šta kažeš ti, trafikant, na ovu novu statističku podjelu Hrvatske?

  – Misliš na Primorsku i Posavsku Hrvatsku?

  – Nije nego na Kontinentalnu i Jadransku.

  – Pa nema tu neke razlike.

  – Kako nema?

  – Hajde, dobro, ima kad ti kažeš. Razlika je u nekih 11-12 stoljeća, a sve ostalo je isto. Novi srednji vijek.

  – Nije isto. Ovo je odobrila Europska Unija.

  – I nije baš morala. Mogli smo se mi tako podijeliti i bez njenog patronata. Ionako funkcioniramo po istom principu. Jedni glume Njemačku, a drugi simuliraju Grčku.

  – Kako to misliš?

  – Pa ovi bogati ili, u našem slučaju, manje siromašni grintaju na one siromašne ili, u našem slučaju, totalno sjebane, da su krivi za opću krizu. Pa im prijete izbacivanjem, ukidanjem i ostalim blagotvornim mjerama.

  – Stani malo, trafikant! Ako sam dobro shvatio, ti zapravo opravdavaš postojanje ovih stotina i stotina općina koje nam samo gutaju novac, a totalno su neisplative. Živa su šteta, čovječe!

  – A po čemu to država, koja je također neisplativa, ima pravo ikoga prozivati zbog neisplativosti? Po tome što je država življa šteta od svih općina zajedno?

  – Oprosti, ali ja tebe stvarno ne razumijem.

  – Kad bi se držala načela ukidanja svega što je neisplativo, država bi morala ukinuti samu sebe.

  – Pa nismo se mi borili za Hrvatsku koja će samu sebe ukidati.

  – Ne govorim ti ja o Hrvatskoj, nego o državi. O državama, ako baš hoćeš. Ako one funkcioniraju na gomilanju dugova, s kojim pravom građanima i jedinicama lokalne samouprave popuju o njihovoj prezaduženosti?

  – Ti to pozivaš ljude da i dalje troše ono što nisu zaradili?

  – Nikoga ja ne pozivam. Ja ti samo govorim da ljudi nikada ne mogu potrošiti ni blizu onoliko koliko im je oteto, koliko im se otima i koliko će im se otimati.

  – Sorry, trafikant, ali takve gluposti ne izvaljuju ni ovi ulični neomarksisti.

  – A ti još nisi skužio kako funkcionira industrija dugova? Bogati dužnici navlače one siromašne da se zadužuju kod njih, a ovi progutaju mamac, pa onda traže nekoga još siromašnijeg da mu uvale to isto…

  – Čekaj, čekaj, čekaj… To što ti govoriš, sve i kad bi bilo tako, nema apsolutno nikakvog smisla. Zašto bi netko nekome davao novac znajući da mu ga ovaj neće vratiti?

  – Zato što i ne želi da mu vrati novac za koji i sam vjerovnik zna koliko ne vrijedi. Umjesto bezvrijednog novca, uzet će mu otok, more, planinu, nebo, zemlju, podzemlje, zrak za preprodaju impulsa, Akropolu, nekropolu i, ako već nije uzeo, ceste, pruge, luke, aerodrome, struju, vodu…

  – I čemu sve to? Da bi naplatio svoj, kako ti kažeš, bezvrijedni novac i zaradio još više tog ničega? Pa kome se isplati to veliko ništa?

  – Onome tko određuje da njegovo ništa vrijedi više od tuđega ničega.

  – Opa, došli smo do teorije zavjere!

  – Nismo, nego do prakse pronevjere. Dam ti novac da mi ga ne vratiš, a to shvatim kao investiciju u kupnju onoga što mi ti nipošto ne bi prodao, e kako bih te doveo u poziciju da mi to na koncu prodaš pošto-poto. I tako novac vrti svijet ukrug.

  – Jebote, trafikant, s tobom čovjek krene u priču o regijama, pa dođe na općine, a onda to završi tako da bi ti, umjesto neisplativih općina, ukinuo čitav svijet. A umjesto dotacija za niškoristi i gubitaše, ti bi ukinuo novac. Gori si od Pol Pota!

  – A ti si, vidim, bolji od cijelog Pota. Ti bi, kakav si, ukinuo i općinu Civljane.

  – Otkud ti je ona sad pala na pamet?

  – Pa vidi naslov u Slobodnoj Dalmaciji: »Raj u Civljanima: Za općinu s 4 zaposlena država daje milijun kuna«.

  – A gdje ti je uopće ta općina?

  – Kraj Vrlike. Županija šibensko-kninska. Primorska, pardon, Jadranska Hrvatska. Statistička.

  – I mi, porezni obveznici, dakle, plaćamo milijun kuna za njezino postojanje. Da bi četiri činovnika primala plaće.

  – Načelnik općine kaže da na plaće ide samo 300 tisuća kuna.

  – A ostalo? Na razvojne projekte?

  – Ako je vjerovati načelniku općine, oni su se toliko razvili da su postali najveći izvoznik u županiji.

  – A šta izvoze? Vjetar i žegu?

  – Vodu i kamen. Da ti citiram načelnika, gospodina Antu Gutića: »Godišnje izvezemo 30 milijuna litara vode na hrvatsko tržište.«

  – Jebote, trafikant, pa njemu je Hrvatska inozemstvo! Pazi: on izvozi u Hrvatsku! Pa gdje to ima?

  – Mislim da toga u suvremenom feudalizmu nema gdje nema.

  – Nemoj ti meni sad globalizirat tu, kako se zove, općinu…

  – Civljane.

  – Taj lik iz Civljana, znači, uzima novac od Hrvatske da bi plaćao sebe i svoje činovnike, i da bi punio vodu koju onda izvozi u Hrvatsku i kojoj tu vodu naplaćuje.

  – Ali on kaže da nikada nije tražio nikakav novac, nikakvu potporu. Evo da ti ga opet citiram, da ne misliš da izmišljam: »Država daje svakome, a ne samo meni.«

  – Pa onda ta država stvarno nije normalna.

  – Zašto ne bi bila normalna? Pa ne dijeli ona svoj novac.

  – Nego čiji? Moj?

  – Tako je.

  – A šta ja imam od toga?

  – Imaš državu, nezahvalniče nezahvalni!

  – Koja me je zadužila toliko da to ni moji praunuci neće otplatit. A šta ja imam od toga? Minus na tekućem računu.

  – Vidiš, majstore: ni taj minus ti ne bi imao da ti ga država nije omogućila.