Kad je uz svu pompu primio onog Rodića koji je na početku rata dijelio oružje i maltretirao ljude koji su bili protiv tog oružanog sranja i nasilja, zašto ne bi primio i kapetana Dragana?
– Eto, trafikant, i to je gotovo… – Šta je gotovo: ova paklena vrućina? – Ma ova, kako predsjednik kaže, principijelna rasprava, a nipošto prepirka, između njega i Pupovca. – A tko ti kaže da je ta, kako kažete ti i predsjednik, principijelna rasprava gotova? – Pa predsjednik se nada da je cijela priča završena i da su svi izvukli odgovarajuće zaključke. – Okej, onda sam ja izvukao neodgovarajući zaključak da ništa nije gotovo. – Jebote, pa gdje to ima: da jedan obični trafikant sebi uzima za pravo da zaključuje nešto sasvim suprotno onome za što se zalaže predsjednik države i čitava javnost koja je umorna od te priče?! – A koja to čitava javnost? Prvo i prvo, nikada, nigdje i ni o čemu nikakva čitava javnost ne misli na isti način. Jer kada bi o svemu mislila isto, onda to ne bi bila javnost nego jadnost. – S tobom je nemoguće pametno raspravljati o bilo čemu. Sve završi na tvojim banalnim dosjetkama i na infantilnom poigravanju riječima. – A zašto uopće raspravljaš sa mnom, ako je rasprava, kako kažete ti i predsjednik, završena? – Zato što ti tvrdiš da nije završena i usput vrijeđaš čitavu javnost. – Ako doista postoji javnost koja misli da je gotovo kad predsjednik kaže da je gotovo, onda takvu javnost nitko i ničim ne može uvrijediti. Ona je dovoljna uvreda samoj sebi. – Daj, trafikant, spusti malo taj ton. Vidiš da je i predsjednik olabavio. – Pa zar te to čudi? Neće valjda nastaviti priču sada kad ga je poklopio i premijer. Ako Milanović kaže da, suprotno Josipovićevim tvrdnjama, Pupovac nije reketario Vladu, onda predsjedniku ostaje samo da demantira premijera, a to očigledno ne može, ili da se ispriča i Pupovcu i javnosti koju je svjesno pokušao obmanuti, a to, sokole moj, očigledno neće. I zato mu je jedini izlaz da proglasi fajrunt. – A ti bi ostao u birtiji i nastavio kavgu? Predsjednik je, kao odgovoran čovjek, procijenio da nastavak rasprave nikamo ne vodi. I kad već spominješ Milanovića, predsjednik je mudro i razborito izjavio da je premijer o Pupovcu govorio korektno. – Iz čega slijedi logičan zaključak da je mudri i razboriti predsjednik govorio – kako? – Hoćeš reći: nekorektno? A od Pupovca je korektno da zbog svojih interesa ugrožava europsku budućnost Hrvatske? Pa vidiš li ti da je on spreman tužiti Hrvatsku Europskoj Uniji? – Ne vidim zašto bi to radio. Sve i da ima takvih namjera, to bi mu bio uzaludan trud. Hrvatsku je već tužio Josipović. – Kad ju je tužio? – Pa kad je rekao da dopušta da je Pupovac reketari. Ima li država koja dopušta da je bilo tko reketari ikakvu europsku budućnost? – Ima. Ako dopusti da je reketari Europa. – Jesi li ti to ministrirao onom gradišćanskom biskupu što je na Udbini držao miting o poniženim Hrvatima koji pužu i kucaju na vrata umorne starice Europe? – Biskup ne drži miting, nego misu, papčino bezbožna! – Ispričavam se biskupu, Udbini i ostaloj ožalošćenoj rodbini. – Da si čovjek, ispričao bi se i predsjedniku zato što si rekao da je on tužio Hrvatsku. – Pa zar nije? – Nije! Ako je i rekao da Pupovac reketari Vladu, poslije toga je – koliko ću ti puta ponavljati?! – izjavio da je Milanović korektno govorio o Pupovcu. To znači da predsjednik više ne inzistira na priči o reketu. – Ali zašto? Ako se toliko razmetao tom reketaškom pričom, kako to da je najednom Milanoviću povjerovao više nego samome sebi? Ili se ne usuđuje i Milanovića optužiti za podrivanje nacionalnih interesa? – O kakvom podrivanju lupetaš? – A šta bi bilo prikrivanje reketarenja Vlade nego podrivanje nacionalnih interesa, da ne kažem i nešto gore?! – Je li ti to, trafikant, hoćeš svađu pod svaku cijenu? – Uopće se ne svađam. Ja samo, kako bi predsjednik rekao, principijelno raspravljam. – Šta ti imaš raspravljati ako je rasprava završena? – Pa baš zato što se predsjednik nada da će ta principijelna rasprava iznjedriti nešto pozitivno. Tako je barem rekao. A kako će se išta iznjedriti ako se principijelna rasprava jednako principijelno ne nastavi? – E, ubilo se od pozitivnosti u ovakvom nastavku kakav ti, trafikant, zagovaraš! – Neka se priča nastavi onako kako je Josipović krenuo, i vidjet ćeš pozitive… Za dva tjedna bi nam izručilo i kapetana Dragana. – Zašto bi ga izručilo baš za dva tjedna? – Pa da bi Josipović imao koga primiti na Pantovčaku. Kad je, uz svu pompu, primio onog Rodića koji je na početku rata dijelio oružje i maltretirao ljude koji su bili protiv tog oružanog sranja i nasilja, zašto ne bi primio i kapetana Dragana? Vjerojatno bi i on protiv Pupovca imao reći nešto što bi se predsjedniku svidjelo. – Stvarno je bolje, trafikant, da je ova rasprava okončana. Jer bi je ti i tebi slični odvukli u sferu vaših budalastih destrukcija. – A ti misliš da ona može ostati u sferi predsjednikovih mudrih i razboritih konstrukcija dobivenih nakon prebrojavanja krvnih zrnaca u Vladi? – Pa zašto ne bi ostala? – Zato što krv nije voda. Za nju nema suše.
