– Pa dobro, trafikant, kakva je ovo zemlja?

  – Lijepa i naša. Zašto pitaš?

  – Zato što nije normalna. Otvori Slobodnu Dalmaciju, pa ćeš i sam vidjeti da nije. Tamo ti piše da Hrvatska uopće nema civilnu helikoptersku službu za hitni medicinski transport i za akcije traganja i spašavanja. A nemamo ni helikoptere za nadzor šengenske granice.

  – Nemamo mi ni šengensku granicu.

  – Imat ćemo, trafikant, imat ćemo. Ali ako u roku od pola godine od dana ulaska u Europsku Uniju ne ustrojimo tu službu, morat ćemo raspisati međunarodni natječaj. A onda će nam uletjeti strane kompanije koje već oblijeću oko Hrvatske.

  – To znači da postajemo spasonosno tržišni. Ako je, kao što nam stalno govore, jedini spas u tržišnom poslovanju, onda je posve logično da i spašavanje postane tržišna kategorija.

  – Tebi, trafikant, s takvom pameću nema spasa.

  – Valjda si dosad skužio da ja nemam pameti. Ja se samo pozivam na pamet koja vlada ovom zemljom i vidim da je po njezinim mjerilima sasvim u redu da sretne unesrećenike sa cesta koje će držati strani koncesionari spašavaju helikopteri neke strane kompanije. Ako smo se opredijelili za monetarizaciju, onda moramo biti dosljedni.

  – Kao da slušam Radimira Čačića.

  – Hoćeš reći da ni on nema pameti?

  – Da je itko ovdje ima, onda nam civilne spasilačke letove ne bi obavljali vojni transportni helikopteri koji uopće nisu predviđeni za te svrhe.

  – Kad već nemamo nevidljive letjelice poput Amera, barem imamo nepredvidive. To je naš doprinos svjetskom zrakoplovstvu.

  – Samo se ti zajebavaj… Baš tebe briga što nam je i američki veleposlanik očitao bukvicu da ćemo imati problema ako vojne helikoptere, koje smo prijavili u NATO-ovu kvotu za potrebe vojnih misija, budemo koristili u civilne svrhe.

  – Ako smo do sada griješili, siguran sam da ćemo se popraviti i da ćemo helikoptere ubuduće koristiti u protucivilne svrhe. I u Afganistanu, i gdje god zatreba.

  – Nećemo ih, bojim se, koristiti ni u kakve svrhe, jer nemamo novaca za remont. A i da imamo, Rusi ne bi htjeli remontirati nijedan naš Mi-8, jer smo ih nabavili na crnom tržištu kad smo bili pod embargom.

  – Baš su tankoćutni ti Rusi… A kako to da NATO-u ne smeta što u svojoj kvoti ima naše prošvercane helikoptere?

  – Ostavi se ti, trafikant, NATO-a! I NATO-u i Europskoj Uniji prvenstveno smeta što spašavanja civila obavljamo vojnim helikopterima, jer je to protivno međunarodnim propisima. Ni liječnici ni putnici u tim helikopterima nisu osigurani, niti u tim letjelicama postoji ikakva medicinska oprema. A da i ne govorimo o troškovima. Za samo sat leta taj helikopter proguta tonu kerozina.

  – I ti se sad čudiš što ruski helikopter pije k’o Rus?

  – Čudim se kako tebi ne dosadi sprdanje s ozbiljnim stvarima. Znaš li ti, tudume jedan, da nama ne fale samo helikopteri za spašavanje, nego i ljudi?

  – Kako? Pa barem unesrećenih imamo u izobilju. Četiri milijuna i tristo tisuća duša očekuje spas s neba.

  – Pilota nemamo, pilota i mehaničara! Treba nam po 100 pilota i mehaničara, a u novinama piše da u ovom času možemo navući jedva 10 pilota i 50 mehaničara. Nama, čovječe, da zaključim, naprosto nema spasa. Ali vidim da je svejedno govorio ja tebi ili zidu…

  – Ma nije sve tako crno. Ako i nemamo ni helikoptera ni koječega, barem imamo svoju riječ za to što nemamo.

  – Misliš: imamo zrakomlat?

  – Mislim: imamo Hrvatsku.