- Kako ti, trafikant, obilježavaš Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja?

  – Radno i svečano, kao što je i red.

  – A šta radiš?

  – Evo čekam da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podigne barem četiri milijuna optužnica.

  – O kakvim milijunima optužnicama trtljaš na današnji blagdan?

  – Dobro, možda ih ne bude baš toliko. Možda bude jedna jedina, ali kolektivna. Protiv cijelog hrvatskog naroda.

  – Tebi su, trafikant, vrane popile mozak. Iako sumnjam da su u toj glavurdi pronašle išta što bi se dalo popiti. Kakvo je to kazneno djelo počinio cijeli hrvatski narod da bi protiv njega trebalo dizati optužnicu?

  – Pljačku i izdaju vlastite domovine.

  – Ma otkud ti ta… ma nemam riječi… Otkud ti ta, ta ta…

  – Misliš: monstruozna optužba?!

  – Upravo tako. Pa to ne može smisliti ni ona Vesna Teršelič! By the way, trafikant, jesi li vidio kako ju je Hrvatska televizija izribala u prijenosu kninske svečanosti?

  – Ne može to smisliti nitko koga gorljivi domoljubi prozivaju zbog navodnog antihrvatstva i iskrivljavanja naše slavne povijesti, pa tako ni Vesna Teršelič. Takvu optužbu može sročiti samo mozak koji se fura na domoljublje.

  – Pa o čijem to mozgu imamo čast raspravljati?

  – O mozgu Boška Ramljaka, umirovljenog pukovnika Hrvatske vojske i bivšega harambaše alkarskih momaka. Evo da ti pročitam rečenicu kojom se diči taj vrhovni momak i koja njegov svrhovni mozak predstavlja u punom svjetlu: »Kako je moguće i koji je narod u svojoj povijesti doživio da samo u dvadeset godina svoga postojanja stvori državu, goloruk je obrani od mnogostruko jačeg neprijatelja i ustroji vojsku – najrespektabilniju po snazi i vojnoj moći u Europi – a da taj isti narod opljačka i izda domovinu, a od pobjedničke vojske ne ostanu ni tragovi…«

  – Oprosti, trafikant, ali čovjek u toj rečenici nigdje ne spominje hrvatski narod.

  – Ako ti želiš vjerovati da pukovnik Ramljak piše o Dancima ili Uzbecima, nema razloga da na ovaj svečani dan razglabamo o njegovom tekstu.

  – Kojem tekstu? I gdje je to uopće objavljeno?

  – Tekst se zove »Veličanstveni Domovinski rat se dovodi u pitanje«. I eno ti ga u prigodnoj publikaciji pod prigodnim naslovom »Oluja svih oluja«. Kupi pa čitaj! Pa se divi…

  – Čemu da se divim?

  – Priči o narodu koji je opljačkao i izdao svoju domovinu.

  – Ma nemoguće da je pukovnik Hrvatske vojske mislio na cijeli narod! Pa sve i da jest, ne vjerujem da zbog toga traži podizanje optužnice protiv čitavog naroda.

  – Samo ti nagađaj na koga je pukovnik mislio ili nije mislio. Ja ti govorim o onome što je napisao. A ti sad razmisli o tome što pukovnik misli da bi pravna država trebala poduzeti protiv onoga kome se stavlja na teret da je opljačkao i izdao vlastitu domovinu.

  – Ne misliš valjda da jedan pukovnik Hrvatske vojske priželjkuje da Republika Hrvatska pokrene sudski proces protiv hrvatskog naroda?! Pa to bi bila totalna lakrdija!

  – Hoćeš reći da su i pukovnikove optužbe na račun pljačkaškog i izdajničkog naroda lakrdija?

  – Lakrdija je što o tome uopće pričamo na današnji dan.

  – Pukovniku Ramljaku to nije nikakva lakrdija.

  – Nego šta mu je to?

  – Sam prigodni naslov prigodne publikacije ti kaže: »Oluja svih oluja«. Glory, aleluja!