Ako dobro pamtim, prve Diabove mušterije bili su estradni umjetnici iz grupe »4 asa«. Njima se novinar na izboru hrvatskog predstavnika za Eurosong, prije nekih sedam godina, predstavio kao kuvajtski menadžer i ponudio im da za 100 tisuća dolara po nastupu odrade turneju po Kuwait Cityju, Dubaiju i tako daljim gradovima Bliskog istoka. »Asovi« su glatko nasjeli i »kuvajtskom menadžeru« predložili da za taj novac svoje hitove prepjevaju na arapski. Uvjeravali su ga kako su oni najveće zvijezde ne samo u Hrvatskoj, nego i na cijelom Balkanu, dodvoravali mu se pričama kako u životu ne slušaju ništa osim arapske glazbe, otkrivali mu u povjerenju da su i neke njihove pjesme nastale posuđivanjem arapskog melosa… Ali, uzalud vam trud, svirači! Na svome sanjanom putu do Dubaija »asovi« nisu stigli dalje od Doboja, jer su umjesto na arapskoj turneji završili u hrvatskim novinama, kao najveći estradni naivci na Balkanu. 

    Lani je Hassan Haidar Diab usred ljeta nasanjkao makarskoga gradonačelnika Marka Ožića Bebeka, predstavivši se kao silno bogati šeik iz Katara, zainteresiran za ulaganje u hotele, žičaru, sportski centar, spa & wellness i ostale radosti. Bebekova žlijezda poslovnjača je natekla od mahnitog lučenja investicijskih hormona, pa je požurio pred TV-kamere, da se pred općinstvom pohvali kako je s katarskim šeikom, za početak duge i plodne suradnje, dogovorio izgradnju »hotela s pet i više zvjezdica«. 

    Nakon što je Diab u Večernjaku objavio priču o plaženju stvarnoga gradonačelnika pred lažnim šeikom, namagarčeni mu se Bebek pokušao osvetiti tvrdnjom da je sve u njegovom tekstu izmišljeno. Ali ni u Kataru ni u Hrvatskoj nije bilo naivca koji bi povjerovao makarskom gradonačelniku. 

    Neku večer se Hassan Haidar Diab u već rutinskoj ulozi lažnoga šeika zaputio na otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara i umalo sklopio unosan posao sa Silvijom Luks koja mu se skromno predstavila kao »jedna od najboljih novinarki na HTV-u«. No, budući da takve najbolje novinarke ne gube vrijeme na čitanje novina, gospođa Luks nije ni slutila da ne razgovara sa šeikom nego s hodajućom institucijom hrvatskog sezonskog novinarstva. 

    Već sama šeikova pojava u ponajboljoj je novinarki zatitrala poslovni duh, pa se neznanom kolegi popela na vrh kefije nagovarajući ga da se uhvati sponzorstva nad koncertom Sarajevske filharmonije pod ravnanjem Đele Jusića u Abu Dhabiju i predlažući mu da maestrov honorar uplati na njezin račun. A kad je doznala da je njezin razgovor sa šeikom objavljen u Večernjaku, Silvija Luks je – uvjerljivo poput makarskoga gradonačelnika prošle godine – izjavila da je sve napisano čista laž. Lažni šeik je na to odgovorio objavom stvarnih SMS-ova koje mu je slala gospođa Luks, stvarna da stvarnija ne može biti. 

    I tako se, eto, nastavlja misija lažnog šeika među onima koji sebe drže stvarnom hrvatskom elitom. U sezoni kiselih krastavaca traje berba kiselih faca, toliko poslovnih i toliko službenih da ih ni stvarni dolari ne bi mogli nasmijati.