Odiseja u Spa & Resortu 2012.

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić

Ilustracija

Ilustracija

»Odiseja« nije putopis nego pjesničko djelo pa je prema tome posve bedasto i spjevo-hulno poetsku imagi-naciju svoditi na karto-grafsku ravan



Rado bih ja povjerovao Jasenu Boki, splitskom piscu i putopiscu, koji tvrdi da je Odisej većinu svoga vremena od razaranja Troje pa do povratka na Itaku proveo lutajući po srednjoj i južnoj Dalmaciji. Povjerovao bih mu – ne samo zato što se radi o mom starom poznaniku i o mom širem zavičaju – da je iz Homerovih heksametara, iz morskih struja i vjetrova, iz položaja zvijezda i zemaljskih odrednica iščitao najtočniju rutu Odisejevih putovanja.  


  Ne bih se od rezultata Bokinih istraživanja, friško objavljenih u knjizi »Tragovima Odiseja«, branio omiljenom tezom uglednih homerista da »Odiseja« nije putopis nego pjesničko djelo i da je, prema tome, posve bedasto i spjevohulno poetsku imaginaciju svoditi na kartografsku ravan. I Mljet bi za mene – kao i za Boku – bio Ogigija gdje je nimfa Kalipso ljubovala s Odisejem, Kirka bi bila neka đavlija Korčulanka koja ljude učas posla pretvori u svinje, Kiklope bih držao endemskim stvorenjima iz Grapčeve špilje, divlje Lestrigonce precima današnjih pitomih Omišana, zemlju Lotofaga bih smatrao uknjiženom u Katastarskoj općini Rogoznica, a ako bih htio izbjeći Scilu i Haribdu, ne bih prilazio Malom Vratniku ni na trinaest nautičkih milja.  

 I ne bih davao ni pet para na one stare priče Josipa Portade da je Odisej put Itake krenuo s Paga ili Raba, da se Ahilejev grob, pa samim tim i Troja, nalaze na Pagu, odmah u susjedstvu Atlantide, pa makar zbog toga među Hrvatima izbio novi trojanski rat za Homerovo naslijeđe. Ne bih se obazirao ni na Roberta Salinasa Pricea koji je Troju pronašao u Gabeli, pa makar me zbog toga proklelo osam herceg-bosanskih HDZ-ova, niti bih zarezivao homeropatska dostignuća hrvatskoga prekomorskog iseljeništva koje vjeruje da se Odisej strmopizdio u Had negdje u Južnoj Americi, jer je Enrico Mattievich – naše gore i naše dijaspore list – utripao da je mitski Aheront tekao koritom Amazone. 


    Naravno da ne bih padao na Salinasova uvjeravanja da su i »Odiseja« i »Ilijada« izvorno napisane na staroslavenskom dijalektu, e da bi bile prepjevane na Homerov izmišljeni jezik koji nazivamo starogrčkim unatoč tome što nijedan Starogrk nije govorio njime. I naravno da bih se u svakoj prigodi sprdao sa srpskim historikom Milutinom M. Jaćimovićem koji tvrdi isto što i Salinas i koji je u tom tobože starogrčkom jeziku otkrio srpske riječi svinja, svekrva, mesec, vino, plima itd. I koji je polomio ganglije dokazujući da je Troja ustvari bila stara srpska prijestolnica Skadar, da je Ahilej bio plavokosi Srbin koji je jahao konja Šarca, da su »Ilijada« i »Odiseja« epovi o srpskim državama, srpskim kraljevima i srpskim junacima, ali da su urotom germansko-romansko-vatikanskom otuđene od Srba i nasilno grecizirane, baš kao što je i Schliemannova Troja u Maloj Aziji izmišljena samo da bi se obezvrijedila povijesna istina o Velikoj Srbiji. 


    Po pitanju homerske hermeneutike i hermenautike ja bih – vjerujte mi – vjerovao isključivo Jasenu Boki, samo da mu se nisu omakle sljedeće rečenice: »Hoće li netko iz domaće Turističke zajednice pročitati knjigu ”Tragovima Odiseja” i Jadran početi reklamirati kao Odisejevo more? Hoće li Omiš, Korčula, Mljet, Vis, Pelješac, sva ona mjesta koja se vežu uz legendu o ahejskom izgubljenom vojskovođi, iskoristiti dobru priču kako bi ”prodala” turizam koji nudi malo više od plaže i sunca?«  

  Eto zbog toga u njegovom putovanju tragovima Homerova prefriganca ne vidim nikakvu odisejadu. Nego nažalost samo još jedno – piši: prodalo!


više vijesti