Najzad smo se u ovom Ringe-Ringe-Raju na Zemlji prestali igrati dječjeg vrtića, pa striček Radimir sada može pičiti punom razvojno-investicijskom brzinom. Evo, već do kraja godine počet će gradnja prateće infrastrukture za termoelektranu Plomin 3, a do kraja prvoga kvartala 2013. bit će izabran i strateški partner za taj projekt nad projektima. To ubrzanje – o kojemu je živahni Čačić, prije no što je ona djetinjasta Mirela Holy iz Vladina »inboxa« prebačena u »deleted items«, mogao samo sanjati – najavljeno je na konferenciji o elektroenergetskom sustavu Republike Hrvatske, a čast da nam priopći radosnu i strujonosnu vijest zapala je Antu Ramljaka, predsjednika Nadzornog odbora HEP-a i člana Upravnog odbora Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. 

   Nakon što je savjetodavno stručno povjerenstvo pri Ministarstvu zaštite okoliša – imenovano još za mandata HDZ-ove vlade – prošloga tjedna amenovalo sve što u dubioznoj studiji tvrtke Ekonerg piše o blagotvornom utjecaju plominske ugljenare na okoliš, okuražili su se i HEP-ovi ekološki aktivisti. I eno ih, glasnije nego ikad, ponavljaju kako će se izgradnjom Plomina 3 – pazite sad ovo! – »zapravo poboljšati stanje okoliša u okruženju«. 

   Možete li, hoćete li, smijete li zamisliti to čudesno poboljšanje? Hajde, odvažite se, slobodno zatvorite oči, pustite mašti na volju i vidjet ćete… Vidjet ćete Labinštinu zeleniju od Amazonije, vidjet ćete divovske sekvoje i baobabe uz obale Raše iz čijih će kristalno bistrih voda iskakati lososi, vidjet ćete odavno umirovljene i sad najednom pomlađene rudare kako po vrtovima oko svojih potleušica beru kupus s tri glave i s više listova no što ih ima u svih pet tomova George R. R. Martinove »Igre prijestolja«… Vidjet ćete – e, tek to ćete vidjeti – kako ogromni dimnjak termoelektrane veselo pućka i put plavog neba šalje snježnobijele oblačiće… 

  I vidjet ćete – čak i ako ste cijepljeni protiv razvojnih vizija – kako za tim oblačićima lebde baloni s košarama punim ljudi što tu nad Plominom traže i nalaze lijek za svoja bolesna pluća. A kad u prekrasnom perivoju tik pored termoelektrane ugledate razdraganoga Vjerana Piršića kako ekološkim aktivistima pristiglim iz svih zakutaka prezagađenog nam planeta objašnjava tajnu bujanja života u ovoj istarskoj oazi, tek tada ćete zapravo vidjeti što zapravo znače proročanske riječi HEP-ovih stručnjaka – da, baš one riječi o »poboljšanju stanja okoliša u okruženju« – koje su vam, prije no što ste se okuražili da povjerujete u čudo, zvučale kao drska podvala zagađivačkog lobija. 

   »Taj prekrasni miris, to je sigurno nekakav plemeniti parfem? Zanima me kako se dobiva i je li njegovo korištenje u tim količinama dopušteno Kyoto-protokolom? Znate, zbog efekta staklenika i tako toga…« – pitat će glavni tajnik japanskog Ministarstva ekologije i trešnjeva cvijeta. A Piršić… naš Piršić će mu ponosno odgovoriti: »Najprirodniji mogući ugljični dioksid, dragi kolega, dobiven čistim sagorijevanjem ugljena i čistom razvojnom vizijom prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske.« 

  I vidjet ćete kako Kumi Naidoo, izvršni direktor Greenpeacea, baš tu u Plominu, obznanjuje da će se njegova organizacija u čast našega Radimira preimenovati u Workpeace. Vidjet ćete, sve ćete to vidjeti, samo ako našem vrhovnom razvojniku dopustite da vas iz dječjeg vrtića povede u rajski vrtić. I ako se na putu u sretnu i prozračnu budućnost ne budete derali: »Nećeš, razvojniče!«