Pojačan je promet na svim cestovnim pravcima prema jugu. Vozi se otežano i u koloni. Na nekim graničnim prijelazima zabilježene su kilometarske gužve. Vozače se moli za strpljenje i upozorava na oprez… – isporučuje nam Hrvatski autoklub, baš kao i svake godine u ovo doba, svoj uvod u turističku sezonu. I prepušta riječ onim službama koje će nas sljedećih dana izvještavati o broju noćenja i močenja, o potrošnji radlera, krema za sunčanje, upotrebi pedalina per capita… a možda i o povećanom broju intervencija Hrvatske gorske službe spašavanja.

Kažem »možda«, ali ne zato što neće biti potrebe za pojačanim angažmanom spasilaca, nego zato što postoji ozbiljna opasnost da pripadnici HGSS-a – barem na području Splita – budu spriječeni u normalnom obavljanju svoga volonterskog posla pružanja pomoći bilo kome, na bilo kojemu mjestu i u bilo koje vrijeme. Splitski su spasioci, elem, na samom startu turističke sezone alarmirali javnost da na računu više nemaju novca čak ni za benzin. I da su za tu činjenicu, koja prijeti nepopravljivim posljedicama za ljudske živote, odgovorne – čuj, odgovorne! – gradske vlasti koje su HGSS-u do sada uplatile jedva polovicu od ionako duplo srezanih proračunskih sredstava namijenjenih spašavanju ljudi koji se nađu na korak od smrti.

Gorsku službu spašavanja dijelom financira država – naravno, nedostatno – a dijelom jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine, koje u pravilu izbjegavaju svoje obaveze. Prema riječima pročelnika HGSS-a Vinka Prizmića, najveći nemar pritom pokazuju vlastodršci u Splitu i Kaštelima.

Godišnji iznos što ga obiteljsko gazdinstvo zvano Grad Split treba uplatiti HGSS-u jednak je godišnjoj plaći splitskoga gradonačelnika, koji se, barem do sada, nije žalio da nema za benzin. Što pak on misli o službi koju je ostavio bez sredstava za spašavanje ljudskih života, sve kada bi mu to i bilo važno, nije moguće doznati. Jer on – sebi na veselje, a onima koji ga trpe na ponos – ni ovih dana ne dolazi na posao za koji uredno uzima novac. Kerumovi pobočnici pravdaju gazdin nestanak tvrdeći da je otišao na službeni put, neznano kamo i neznano kakvim poslom. I baš kad netko, usred svečane sjednice povodom Dana državnosti, pomisli kako je nesretnik zaglavio negdje otkud bi ga mogla izvući samo Gorska služba spašavanja, fotoreporteri uslikaju Keruma u birtiji nasred Rive. Kakva sjednica, kakav proračun, kakvo neplaćanje, kakav HGSS? Pa šta ako nemaju goriva za helikopter? Ne očekuju valjda da ih on natanka Dom Perignonom!

Ne treba Željka Keruma gnjaviti tim sitnicama. Sve što bi on o tome imao reći, spremno izgovara dogradonačelnik Jure Šundov kada kaže da »izuzetno cijeni HGSS«, ali da je situacija takva da »dođe Hajduk i traži 60 milijuna kuna, Košarkaški klub Split se isto zadužuje, sve braniteljske i druge udruge žele da im se što prije isplate sredstva«, te on – suočen s takvim prioritetima – ne zna ni hoće li Grad Split ni kada će, ako uopće hoće, izvršiti svoje obaveze prema spasiocima.

Kad sve to čuješ, žao ti je što se Gorska služba spašavanja ne bavi i izvlačenjem neodgovornih budala iz fotelja u kojima su ti Kerumi i Šundovi ostali zaglavljeni kao da su uletjeli u usjek kraške jame. I odakle svakim svojim potezom i svakom svojom rečenicom zapravo vape za pomoći: »Maknite nas, ljudi, odavde! Spasite nas od bilo kakve odgovornosti! I spasite sebe od nas ovakvih prije nego što vam dođemo glave«!