Ode i Jadranka Kosor. Ode tiše nego što se nadala. Ispraćena samo vlastitim suzama. I komentarima »izvora iz vrha stranke« koji i sada, dok joj gledaju u leđa, ostaju junački anonimni. Pa otkrivaju da je Tomislav Karamarko prema svojoj donedavnoj stranačkoj šefici htio ispasti džentlmen, ali mu ona to nije dopustila. Jer je izmišljala da joj se bahati pobjednik unutarstranačkih izbora ne želi javiti kad ga nazove. Jer je medije zasipala pričama o svome strahu od Karamarka, iako se, kažu, bojala samo da će izgubiti vozača, auto i komforni saborski ured. Jer je lansirala spinove o svome odlasku u diplomaciju, što je u novom vrhu HDZ-a protumačeno kao pokušaj kolaboracije s Josipovićem i SDP-om. Jer je ovo, jer je ono, jer je i ovo i ono… 

    A ode nam, bogme, i Željko Sačić. I to tako da vam se ne čudim ako niste ni primijetili da je otišao. Promrsio je nešto o privatnim i poslovnim obavezama, uzgred dodao kako za političko djelovanje treba puno resursa, i financijskih i materijalnih, kao i vremena, te napustio dužnost predsjednika Akcije za bolju Hrvatsku. Sjećate se Akcije za bolju Hrvatsku? 

    Sam Sačić je u ona junačka vremena – dok se nije kenjkalo o vremenu i novcu, već dok se po trgovima iz petnih žila galamilo o ugroženim interesima naroda i domovine – obećavao da će Akcija za bolju Hrvatsku okupiti sve domoljubne snage i spasiti Lijepu Našu iz kandži nesposobnih, korumpiranih i veleizdajničkih političkih elita. Nakon poraza na parlamentarnim izborima i na referendumu za pristup Europskoj Uniji, akcionar bolje Hrvatske je valjda shvatio da mu dionice kotiraju tako da će i njemu i Hrvatskoj biti bolje ako se prestane baviti njezinom dobrobiti i posveti se vlastitim poslovima. 

    Za Hrvatsku doista ne treba brinuti, jer njoj ne manjka spasitelja takvog profila. Na upražnjenu mesijansku poziciju Željka Sačića i Akcije za bolju Hrvatsku spremno je uskočio Marko Lukić, koji se također predstavlja kao umirovljeni general, sa svojim Zavjetom za Hrvatsku. I on će – znate već – okupiti sve što domoljubno diše. I on će – tako mu Bog pomogao – osloboditi Hrvatsku od svega što je guši. 

    On će, za početak, »stvoriti hrvatski Mossad i objaviti rat svima koji vode specijalni rat protiv Hrvatske«. A tim se specijalnim ratom – ako niste znali – još uvijek ravna iz Beograda, preko mreže ucijenjenih kosovaca i udbaša u hrvatskom pravosuđu, bankama i medijima. 

    »Hrvatske banke kupljene su novcem pokradenim od hrvatskih građana. Strane banke prodale su samo svoje franšize, a domaće skupine bliske Udbi i KOS-u zapravo stoje iza stvarnog vlasništva nad tim bankama. Oni bankarskom politikom provode pravi specijalni rat prema dijelu hrvatskog gospodarstva…« – propovijeda novi Mesija i zavjetuje se da će spasiti Hrvatsku. 

    Bit će, naravno, onih koji će krenuti za njim, bit će onih koji će vjerovati u sve što kaže, pa čak i u to da ih vodi general, iako Marku Lukiću nikada nitko nije dodijelio generalski čin. Ali… kad su za biografiju bilo kojeg Mesije bile važne činjenice? Stoga – hrabro naprijed, generale! Mossad ili nikad!