Čitam u Večernjaku tekst pod naslovom »Nikolić pozvao srpske stranke da ruše Pupovca«, pa se nešto mislim kako bi to izgledalo kada bi hrvatski mediji koliko sutra bili zatrpani reakcijama svih političkih stranaka, kulturnih institucija, braniteljskih i civilnih udruga koje će jednodušno osuditi ovo drsko petljanje srpskoga predsjednika u unutrašnje stvari Republike Hrvatske. 

    – Šefe, može li naslov »Karamarko: Četnički vojvoda više neće rušiti nikoga i ništa u Hrvatskoj!«? – pitat će mnoga desna ruka mnogog šefa deska. 

    – Ne može. To smo već stavili u naslov priopćenja Ruže Tomašić. Smisli nešto drugo. 

    – A može li onda »Karamarko: Beograd više neće smjenjivati nikoga u Zagrebu!«? 

    – Ne može ni to. To smo stavili na izjavu s Milanovićeve presice i s tim idemo na prvu stranu. Prati malo šta se radi! 

    – A da stavim »Karamarko: Neće nam Nikolić birati zastupnike Hrvatskog sabora!«? 

    – To je već izjavio Boris Šprem i to šibamo na treću, baš s takvim naslovom. Samo što ne piše »Karamarko« nego »Šprem«. Vidiš ga koliki je. 

    – Pa šta da onda stavim Karamarku? 

    – Nemam pojma. Stavi: »Nećeš, imenjače!« Ili ostavi meni pa ću već nešto smislit. Imaš li još nešto? 

    – Imam reakciju Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a. Mislio sam stavit naslov »Nikoliću smeta što je Pupovac isti kao i on, pa ga želi pošto-poto smijeniti!« 

    – Malo je predugo. Smisli nešto od tri-četiri riječi ili ostavi za sutra. Ionako tih reakcija imamo na bacanje. A još ove druge stvari: ludilo na Euru, Ombla-di Ombla-da, Čačić ne zatvara usta, Jadranka ne skida rubac s lica… Pa neće ljudi čitat samo o Pupovcu! 

    – Ali vi ste, šefe, jutros na kolegiju rekli da je to udarna politička tema… 

    Naravno, ništa od svega ovoga se neće čuti ni u jednoj hrvatskoj redakciji, jer – da je ikome u ovoj zemlji došlo do mozga što zapravo znači Nikolićevo tutorstvo nad strankama hrvatskih Srba koje žele eliminirati Pupovčev SDSS – slični bi se dijalozi izmjenjivali već danas. Ali takozvani politički čimbenici valjda misle da je sasvim u redu što predsjednik Srbije na svojoj inauguraciji nije htio vidjeti lidera najjače srpske stranke u Hrvatskoj i što je tom zgodom okupio trio Džakula-Rodić-Todić koji bi se, kad bi mu se moglo i kad bi mu to pomoglo u borbi za sudjelovanje u vlasti, kolektivno učlanio i u Srpsku naprednu stranku i u Mladež HČSP-a. 

    Takozvanim političkim čimbenicima u Hrvatskoj je valjda normalno da Tomislav Nikolić podupire vlastohlepne ambicije svojih pulena koji Pupovcu spočitavaju čak i to što je kao predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku nedavno primio kosovsku vicepremijerku Editu Tahiri i njezinoj zemlji obećao pomoć na putu u EU. Terenci Tome Grobara tumače da se Pupovac Nikoliću zamjerio i svojim, kako kažu, ishitrenim stavom o Kosovu i svojim oštrim komentarom njegovih novih i starih izjava o srpskom Vukovaru i o nedosanjanim zapadnim granicama od Virovitice do Karlobaga. 

   Ali ima biti da se Pupovac time zamjerio i onim hrvatskim mudrijašima koji ne zatomljuju svoje nade da bi »izbor Nikolića za srbijanskog predsjednika mogao predstavljati vrlo snažan udarac za projekt ”Zapadni Balkan”. I koji bi stoga svojski podržali i Nikolića i njegove trabante u Hrvatskoj.