Smrt fašizmu – sloboda narodu! – pisalo je na splitskom bedemu Cornaro tog jutra, 27. rujna 1943. godine, kada su pripadnici njemačke 7. SS-divizije Prinz Eugen skupa s grenadirima iz 92. motoriziranog puka ušli u grad koji je nakon kapitulacije talijanskog okupatora 17 dana bio slobodan.

Odmah tog 27. rujna, novi su se okupatori Splita pročuli po likvidacijama zarobljenih partizana i civila koji su im se našli na putu. A već koliko sutradan, nacistička je uprava s lokalnim stanovništvom počela komunicirati ne samo brutalnim fizičkim terorom nego i putem pisanih zapovijedi.

Jedna od tih plakatiranih naredbi odnosila se na sve Židove u gradu, kojima je naloženo da se istoga dana do podne imaju prijaviti kod Vojne komande. »Tko se ne prijavi, bit će obješen. Isto tako postupat će se prema onim građanima koji budu Židove skrivali ili ih pomagali u tome«, prijetio je njemački zapovjednik s afiša izlijepljenih po gradu.

Istim je oglasom vlasnicima kuća zapovjeđeno da s fasada odmah moraju dati izbrisati »sve čifutske i komunističke natpise«. A to se, naravno, odnosilo i na onaj »Smrt fašizmu – sloboda narodu!«

Za to je vrijeme Grkinić, kako sam svjedoči, morao odslušati prave salve uvreda na račun Dana pobjede nad fašizmom uz popratno veličanje Endehazije. »Koji antifašizam? To je komunizam, to ti je prošlost, to više ne postoji! Triba si obilježit 10. travnja, a ne Dan pobjede nad fašizmom. To više niko ne slavi, to su pizdarije… Budi sritan da nisu naišli branitelji, jer bi se loše proveo…« – tako su mu, veli on, današnji Split i današnji svit tumačili policajci u postaji.

Grkinić sada čeka hoće li firma zvana Grad Split – kao vlasnik bedema Cornaro – zatražiti njegov kazneni progon zbog prijavljenog »oštećenja tuđe stvari«. Ne bi ga, kaže, začudilo da gradonačelnik Ivo Baldasar pokrene proces protiv počinitelja tog zlodjela podsjećanja na antifašističku prošlost Splita. »Ja ne mogu drugačije, pa makar me ubili. Bolje biti mrtav nego neslobodan!« – ne predaje se splitski aktivist.

Iako je predsjednica Republike kazala kako je svjesna da će se tim svojim istupom »zamjeriti i krajnjoj desnici i krajnjoj ljevici«, najzanimljivija reakcija na njezino obraćanje naciji stigla je iz krajnje središnjice Hrvatske demokratske zajednice. U stranci koja je Kolindu Grabar-Kitarović dovela na vlast nisu htjeli službeno reagirati na predsjedničin govor, ali su preko Večernjeg lista uputili poruku znakovitog sadržaja.

Poručili neznani ali visokopozicionirani HDZ-ovci kako oni sebe, eto, smatraju »krivom adresom« za komentiranje Kolindina govora, budući da – kao što se zna se! – »osuđuju sve radikalizme i ne zanimaju ih ideološka pitanja«. Svrstali anonimni karamarksisti sami sebe na desni centar, pa s njega sada »osuđuju svaki oblik radikalizma«, jer oni se, eto, »žele usredotočiti na gospodarstvo i investicije«.

Pa traže da ih izvolimo ostaviti na miru s tim dosadnim ideološkim pitanjima koja ih ni najmanje ne zanimaju. Jer oni taj svoj nacionalistički totalitarizam, iz kojega se niti mogu niti žele iskobeljati, očigledno ne smatraju ideologijom.

A upravo ta ideologija neprestano generira bolesnu situaciju u kojoj – kako je, za divno čudo, primijetila i Kolinda Grabar-Kitarović – »svakodnevno autobusi mladih ljudi odlaze iz zemlje, ne samo zbog nedostatka posla, nego i zbog neizdržive atmosfere zagađenosti javnog prostora mržnjom i netolerancijom«.

Predsjednica je, kao što znamo, posve nedužna po pitanju tog zagađenja. Jer ona je, u kolaboraciji s deklariranim neonacistima i filoustašama, samo postavljala ove visoke standarde javne higijene. I sada se od njih, sve i kada bi doista htjela, ne može oprati. Pa eto je, neka živi u uvjerenju da su joj ruke čiste, dok iz svojih Predsjedničkih kolodvora maše odlazećim autobusima… Busevima koji voze u zemlje gdje vas policija neće uhapsiti ako na zidu napišete tri-četiri slova protiv fašizma.