Čuo si Spomenku Avberšek iz Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi kad kaže da je Mrsić mogao kolektivne ugovore usporediti s bilo čime, ali nikako s tako teškom dijagnozom. A čuo si valjda i Ivicu Babića iz Hrvatskog liječničkog sindikata koji kaže da kolektivni ugovori nisu maligno tkivo nego civilizacijska stečevina
Šta kažeš, trafikant, na onu izjavu Miranda Mrsića da samo rak i kolektivni ugovori kojima je istekao rok traju beskonačno? – Čovjek je, kao što kaže onaj stari štos, pokazao specifičan smisao za tumor. – Dobro, trafikant, ti si budala, pa od tebe nisam ni očekivao ništa bolje. Ali ministar je liječnik i ne može on tako… – Vidiš da može. – On je, čovječe, jedan od osnivača Zaklade »Ana Rukavina«, on je član Glavnog odbora Hrvatske udruge bolesnika oboljelih od rijetkih bolesti… Kako se on može sprdati s tim stvarima?! – S kolektivnim ugovorima? – Ma ne, nego s rakom. Liječnici su užasnuti, a o pacijentima da ne govorimo. Čuo si Spomenku Avberšek iz Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi kad kaže da je Mrsić mogao kolektivne ugovore usporediti s bilo čime, ali nikako s tako teškom dijagnozom. A čuo si valjda i Ivicu Babića iz Hrvatskog liječničkog sindikata koji kaže da kolektivni ugovori nisu maligno tkivo nego civilizacijska stečevina. – Čuo sam. A otkad znam za sebe, slušam i dijagnoze da je civilizacija nasmrt bolesna. – Ti to opravdavaš Mrsića? – Ja ti govorim što čujem, kao i ti meni. – Ali ja se slažem sa svima koji tvrde da je ta njegova izjava strašna i neprihvatljiva. – A ja mislim da je ta izjava opasna. Bogu hvala, napokon nešto pametno i od tebe. – Ali nije opasna za oboljele od raka… – Nego za koga? – Za sindikate. – Ti si stvarno bolestan. Pa nije on uvrijedio sindikate nego bolesnike! – Ma nije Mrsić nikoga vrijeđao nego je majstorski spriječio sindikalne prosvjede. – Kako ih je, dragoga ti Boga, spriječio? – Tako što je skužio kakav je odnos naših ljudi prema onima koje proglasiš bolesnicima. Evo vidiš ovo s homoseksualcima: Crkva ih proglasi bolesnicima, pa se onda mobiliziraju fanatični vjernici i krenu liječit bolesnike kamenjem i topovskim udarima. A Crkva uživa. – Je li ti to pedere uspoređuješ s oboljelima od raka? – Ne uspoređujem ih ja nego Sveta Mater Crkva. A njoj su, onako humanoj kakvu ju je Bog stvorio, svi bolesnici isti i svi zavrjeđuju isti tretman. Ti nisi zdrav! S tobom čovjek krene u priču o ministru rada, a onda to završi na Crkvi. Pa nije Mrsić nadbiskup! I nisu sindikati isto što i Domine i Iskorak i kako se sve ne zovu te pederske udruge! – Ali bi mogli isto proći ako odluče izići na ulice i tamo braniti svoja prava iz kolektivnih ugovora. Kad naš vjernički puk čuje da opet neki bolesnici spremaju prosvjed, bit će veselo. – Pa nisu naši ljudi tolike budale da ne razlikuju… – Koga? Bolesnika od bolesnika? – Ma nema većeg bolesnika od tebe! – Nije lijepo što se rugaš bolesnom čovjeku. – Nije valjda da si ozbiljno bolestan? – Najozbiljnije. Otkrili su mi da sam HR-pozitivan. – Kakva je to bolest? Mentalna? – Pa utoliko što se dobije razmišljanjem. Razmišljaš, razmišljaš i kad shvatiš da te ne štiti ništa, pa ni kolektivni ugovor, onda znaš da si svoj na svome.
