– Da ti budem iskren, nisam ga se ni sjetio. A i ne sjećam se da ga je itko spomenuo u novinama. 

    – Pa naravno da nije nitko, kad su naše novine bezbožničke, a to je dan koji se obilježava u Crkvi. 

    – I jesu li ga obilježili? 

    – Jesu, u Zadru. Tamo je nadbiskup Puljić organizirao susret s novinarima i predstavio dokument o medijskom djelovanju Crkve. 

    – Lijepo od nadbiskupa. I šta kaže taj dokument? 

    – Valjda isto što i nadbiskup. A on veli da je Crkva najbolje komunicirala s javnošću u srednjem vijeku, jer je tada bila promicatelj društvenih komunikacija na svim razinama. 

    – Ah, divnih li vremena… 

    – I još veli da se u 19. i 20. stoljeću nažalost dogodio negativni obrat u odnosu Crkve i medija, da je nastalo ozračje nepovjerenja. 

    – Nepovjerenja medija u Crkve ili Crkve u medije gdje njezina riječ nije prva i posljednja?

    – Crkva je, kaže nadbiskup, zadržala utjecaj nad tradicionalnim sredstvima društvene komunikacije, nad umjetnošću, arhitekturom i glazbom, ali su joj novi mediji izmakli. 

    – Sram ih bilo! A da malo stanu pa je sačekaju? 

    – Govoriš kao da je Crkva za sve kriva, a mediji nizašto… 

    – Ne znaš tko je bezgrešniji. Evo, već danima se divim medijima koji potpuno ignoriraju pojavu novog kolumnista. 

    – A zašto je taj kolumnist vrijedan pažnje? 

    – Baš zato što je nije vrijedan. Zato što je uradio sve da ga javnost bojkotira, ali ona ne samo što ga nije bojkotirala, nego ga je za sva pljuvanja po novinarima nagradila kolumnom. I da ne duljim – sad ti je Zdravko Mamić kolumnist Večernjeg lista. 

    – Onaj Mamić što je novinaru Večernjaka psovao mater? 

    – U više navrata. I ne samo njemu. A sad će »ekskluzivno za Večernji list pisati kolumne za vrijeme Eura«. Završen citat. 

    – Znači, još nije počeo? 

    – Već je napisao nastupnu. 

    – I šta piše? Kome oca, kome mater? 

    – Nema oca, nema matere. Samo nacija i reprezentacija. I ponos što je nogomet najveći hrvatski brend u svijetu. Pa poziva cijelu naciju – »slavonskog težaka, istarskog turističkog djelatnika, dalmatinskog ribara, međimurskog tekstilca« – da se s igračima »stopimo u jedno i kliknemo ”U boj, u boj, za narod svoj”«. I završava jednako kliktavo: »Čast iznad svega, sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što.« 

    – Mamić o časti? I to u listu čijeg je novinara častio psovanjem matere? 

    – On častio, a Večernjak sada uzvratio na časti. 

    – Ma ne mogu vjerovat… 

    – A još je najbolje što se kolumna zove »Ajmoooo!« baš tako: sa četiri o. 

    – A gdje da idemoooo? 

    – Tamo gdje nas je poslaoooo. 

    – Dakle, u materinu? 

    – Nije, ali dođe na istoooo. 

    – Onda u krasnoooo… 

    – Novinarstvoooo!