– Pa šta ima u tom laptopu?

– Glas Koncila. Prekrasan portal.

– Sto-posto čitaš reakciju Nadbiskupskog duhovnog stola na onaj Dežulovićev tekst gdje je uzoritog kardinala Bozanića nazvao našim Desmondom Tutom Bugarinom?

– A tko mu je kriv što ga nije nazvao Desmondom Tutom Naletilićem?!

– Misliš da se oko toga ne bi digla frka?

– Mislim da je Dežulović sve u svemu dobro prošao. Vrag zna šta bi mu se dogodilo da je otišao na ispovijed.

– Kakvu ispovijed?

– Pa na pokajničku, na kakvu je otišla jedna čitateljica Glasa Koncila. Evo, piše žena: »Živjeli smo u prilikama, ili bolje rečeno neprilikama, gdje nismo mogli na ispovijed. Pratio se svaki naš korak, i služba je bila takva. Puno sam se molila kad smo doselili u Zagreb da mi Bog dade hrabrosti za ispovijed. Kad sam svećeniku sve ispričala, on se toliko ogorčio i počeo me koriti te sam se uplašila da se to čuje i izvan ispovjedaonice. Kao da sam najveći zločinac. Puna gorčine otišla sam. Srećom sam u drugoj crkvi našla ispovjednika koji me je ljudski prihvatio. Ali još me peče gorčina one prve neuspjele ispovijedi«. U potpisu Š. K. Podaci valjda poznati redakciji.

– A šta na to kaže Glas Koncila?

– Da je »dobro što je stekla iskustvo kako se u okviru crkvene zajednice, unatoč ponekad neizbježnim nesporazumima, uvijek može pronaći rješenje«.

– Valjda nešto kaže i za onog svećenika što se na ženu derao kao na najvećeg zločinca?

– Mislim da je gospođa u krivu. Gdje je čula da ispovjednici galame na zločince?

– Baš me briga šta ti misliš! Nisi ti Glas Koncila.

 – Čuj, ja se stvarno nikad ne bih sjetio da ženi odgovorim, slušaj ovo, »Onaj prvi ispovjednik očito je bio potresen nečim što ste mu rekli. Zaboljela ga je rana na vašoj duši«.

– A ta bol je bila tolika da je morao urlati na ženu? Da sebi olakša bol njezine rane?

– Nemaš ti pojma kako je njemu bilo teško. Evo, Glas Koncila ti objašnjava da se to »često dogodi svećeniku koji iskreno vjeruje i iskreno je zabrinut za spasenje duša, osobito kad je grijeh težak poput pobačaja«.

– To si izmislio! Žena uopće nije spomenula pobačaj…

– Zato ga je spomenuo Glas Koncila. I još joj je poručio: »Kad žena pokajnica naiđe na takvu gorčinu koju ispovjednik ne uspije dovoljno svladati, manje bi se morala ljutiti na njega a više doživjeti ozbiljnost svoga grijeha«. Ako meni ne vjeruješ, idi na portal.

– Idi ti na dva! Čekaj, oni stvarno vjeruju da je to kad se svećenik raspameti, pa počne urlati na tebe, da je to… kako ono?

– Da je to ljekovito, jer te upućuje da doživiš ozbiljnost svoga grijeha.

– Ne mogu vjerovat!

– Ako ne možeš vjerovat, otiđi na ispovijed. Možda povjeruješ kad velečasni digne dreku na tebe.

 – Ne mogu vjerovat da oni opravdavaju tipa koji se usred crkve dere na ženu i da onda još njoj popuju da šta se ima ljutit’ umjesto da se uživi u doživljavanje ozbiljnosti svoga grijeha…

– Nikad od tebe vjernik po mjeri Glasa Koncila!