Kao što se i moglo očekivati od ekspertne komisije koju je oformio Kerumov doglavnik Jure Šundov, takozvani Grad Split je donio odluku da sudionicima Parade ponosa uskrati pravo da o diskriminaciji istospolnih zajednica progovore na Rivi. 

    Ekspertno mišljenje glasi: »Ove godine obratile su nam se tri udruge građana sa zahtjevom za izmjenom trase. Zahtjevi su potpisani i time su se za Grad Split bitno promijenile okolnosti u kojima se povorka organizira u odnosu na prošlogodišnju situaciju, kao i na situaciju koja je bila u trenutku kada smo sa organizatorima obavili sastanak oko ovogodišnjeg Gay Pridea.« I stoga će takozvani Grad Split »uvažavajući Ustav i zakone«, skratiti rutu kojom bi 9. lipnja trebala proći povorka sa zastavama duginih boja. 

    Premda je gradska vlast u svome priopćenju pozvala »sve one koji imaju drukčije stavove i seksualnu orijentaciju da se suzdrže od nasilja i civilizirano i uljuđeno izraze svoje mišljenje«, njezina odluka o skraćivanju rute i uskraćivanju Rive na prvi pogled nije ništa drugo doli ustupak nasilnicima. Kako onima koji su lani kamenovali Paradu ponosa i zaprijetili da će to isto uraditi i ove godine, tako i onima koji su javno skidali kapu pred »HČSP-ovom mladeži koja će jamačno splitskom homo-mimohodu dati svoj dojmljivi prilog« e da bi potom, duboko dojmljeni iskazanim siledžijstvom, ispisivali ode u čast »zvučne pljuske koju je neuništiva splitska mladež opalila vladajućoj udbomasoneriji u Hrvatskoj i njezinim stranim kolonijalnim gazdama«, te u svojoj medijsko-bojovničkoj histeriji pozivali da se ove godine »toplu braću iz svih zemalja ”Jugosfere” dočeka bolje i organiziranije«. 

    No, budući da je splitskoj rodijačko-švercerskoj hunti poznato da je autor citiranih poziva na linč ujedno i jedan od čelnika inicijative koja se naziva građanskom (a pritom je građanska koliko i Kerumova stranka) i koja je – u ime slobode kretanja onih građana što bi, ako ih policija ne spriječi, najradije pregazili sve koje zateknu u »homo-mimohodu« – zatražila zabranu održavanja Split Pridea, ova naizgled kompromisna odluka o dopuštenom kretanju povorke od Đardina do Prokurativa predstavlja i više od ustupka siledžijama. Ona je opravdanje lanjskog i predgovor ovogodišnjem uličnom nasilju. Ona je nasilje sama po sebi. 

    Jer čim se gradska vlast našla na usluzi »intelektualcima« iz kafića »Bubamara« i čim je, pozivajući se baš na zahtjev tih »građanskih inicijatora«, ograničila pravo sudionika Split Pridea na slobodno okupljanje, zapravo je bacila prvi kamen na povorku ljudi koji su htjeli samo mirno prosvjedovati protiv diskriminacije i netolerancije. 

    Bačen je taj kamen i na sve žrtve nasilja u ovoj zemlji, pa tako i na Antoniju Bilić čijom su zlosretnom sudbinom Stjepan Lozo, Joško Čelan i ostali bubamarci i bubamarke bestidno manipulirali kada su svoju bešćutnost prema kamenovanim sudionicima lanjske Parade ponosa zakitili njezinom slikom i kada su je proglasili »neizravnom žrtvom« ljudi koji su i sami osjetili što to znači biti žrtva. 

    Uostalom, što mislite – gdje bi se Dragan Paravinja osjećao kao svoj među svojima? U društvu »građanskih inicijatora« zabrane Split Pridea ili u šarenoj povorci nenasilnih ljudi koje bi Čelan i bratija najradije potrpali u kamione i vagone?