Novine tek sada donose zabrinjavajuću vijest da su ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Drago Lovrić prije nekoliko mjeseci bili potpuno šokirani. Ali takvi su valjda običaji kad se izvještava o delikatnim vojnim pitanjima – važno je da javnost nikada i ništa ne dozna na vrijeme. Posve je razumljiva ta diskrecija kojom Hrvatska vojska brani svoj narod od napada masovne panike, jer – zamislite samo kakav bi kaos zavladao da su se informacije o potpuno šokiranim glavnim verigama u zapovjednom lancu, uslijed smanjene budnosti, izmakle kontroli. Zamislite koliko bi se tek javnost ušokirala viješću da nam je vojska obezglavljena i što bi to značilo za stanje borbenog duha, kako u zemlji, tako i na našoj najaktivnijoj bojišnici u Afganistanu.

Kotromanovića i Lovrića je – kako smo s ljekovitim vremenskim otklonom doznali – šokiralo otkriće da čak 31 djelatni vojni časnik uredno obavlja svoje dužnosti u obrani zemlje, unatoč tome što od 1999. godine, a neki čak i otprije, posjeduju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da su nesposobni za rad. Šokiralo ih je i što su ti časnici, među kojima ima i generala i brigadira, godinama tajili ne samo svoju nesposobnost za obavljanje vojne službe, nego i unosne novčane dodatke što su ih, temeljem rješenja o nesposobnosti, primali uz redovnu plaću za svoje samoprijegorno službovanje.

Primjerice, jedan je general za svoju vojno-radnu nesposobnost mjesečno ubirao oko 6.000 kuna, a za iskazanu sposobnost da svoj posao obavlja kao da nije nesposoban još i puni generalski osobni dohodak. A jedan je pak brigadir, usprkos odluci zdravstvene komisije HZMO-a da niti smije ići na teren niti dizati teret veći od četiri kilograma, hrabro stao na čelo hrvatskog kontingenta u Afganistanu, uza sav rizik da zbog preteške pancirke zaradi kilu ili nešto još opasnije.

Na sjednici saborskog Odbora za obranu, gdje se progovorilo o Kotromanovićevoj i Lovrićevoj šokiranosti ovim slučajevima rijetko viđene požrtvovnosti, doznalo se da članovima neformalne vojno-taktičke grupe »Trenta uno« ne slijedi nikakva nagrada nego, naprotiv, ponižavajući izlazak na ponovno medicinsko vještačenje i – u slučaju da im se utvrdi stvarna nesposobnost za vojnu službu – slanje u mirovinu.

Ovi se časnici, međutim, opiru umirovljenju i javnost bi ih morala razumjeti. Jer ako su svih ovih godina maestralno zajebavali čitav vojno-obrambeni sustav i građane koji ga plaćaju, tada je normalno da ih odlazak u penziju vrijeđa. Kog će vraga u mirovini, kad znaju i osjećaju da obrani ove zemlje mogu još puno toga dati, a još više uzeti?! Samo ako Bog da zdravlja, a država bolesničkih apanaža…

U prijedlogu da se skandal riješi ponovnim vještačenjem i eventualnim umirovljenjem, presposobni su časnici prepoznali kompromiserstvo ministra obrane i načelnika Glavnoga stožera. I namirisali su da Kotromanović i Lovrić neće posegnuti za zakonskom mjerom koja se zove nečasni otpust. Stoga ne čudi drskost s kojom HDZ-ovac Josip Đakić pokušava čitav ovaj slučaj predstaviti kao »političku čistku koju protiv nepodobnih časnika provodi nova vlast«. Čekamo još samo prijedlog da se kao zakonsko sredstvo plaćanja grupe »Trenta uno« i svih ostalih karijernih švercera uvede – vojna funta.