KARAMARKO: Inzistiram na afirmativnoj kampanji! 

    KOSOR: Rekao je da ide sa sinom u toplice u Međimurje na odmor, a kad se vrati da će mi se javiti da popijemo kavu. No, to je bio naš zadnji razgovor. Više se nije javio. 

    MILINOVIĆ: Najveći krimen je njegova gromoglasna tišina. 

    KARAMARKO: Najviše me boli što su nam nabili kompleks, pa se bojimo reći da smo Hrvati i nacionalisti. Usred Kumrovca danas imate Žikino kolo, rastežu se harmonike, zvijezde petokrake… 

    MILINOVIĆ: Zašto kao prvi obavještajac nije to spriječio? 

    KARAMARKO: Mi smo narodna stranka, imamo iste navike, nedjeljom smo išli na mise i vjeronauk. Naši lijevi drugovi to nemaju, oni nikada nisu ni htjeli hrvatsku državu, dijelili smo se onda, a i danas na one koji su htjeli i na one koji nisu htjeli hrvatsku državu.

    KOSOR: Otkako sam ušla u HDZ nikada iz njega nisam izašla, i sasvim sigurno da imam pravo govoriti tko je primjerice slao transkripte iz Ureda predsjednika Mesića, i svakako, tko je bio glavna osoba u lociranju generala Gotovine. 

    KARAMARKO: Dok sam ja stvarao HDZ 1989. godine, kao mladi čovjek koji je bio bez putovnice u tom momentu kao takozvani kleronacionalist, neki od tih koji to prigovaraju su plaćali partijsku članarinu i pisali pisma podrške Ivici Račanu. 

    KOSOR: Karamarko je došao k meni i rekao: »Ja bih ipak ušao u HDZ. To bi bilo dobro, ti to odlično vodiš.« 

    MILINOVIĆ: I zato je suodgovoran za kriminalizaciju Hrvatske demokratske zajednice. 

    KOSOR: Prva činjenica je da je gospodina Karamarka u Vladu doveo Ivo Sanader. I kad on govori da je borba protiv korupcije počela u njegovu uredu, onda ja s pravom postavljam pitanje – a kad to? 

    MILINOVIĆ: Jadranka Kosor i Karamarko natječu se tko je krenuo u obračun s korupcijom, a nije nijedno. Da nije bilo pritiska međunarodne zajednice, SAD-a i medija, ne bi bilo ništa od borbe s korupcijom. 

    KARAMARKO: Trebamo se vratiti korijenima, vratiti se Tuđmanu. Ovakav bljutavi HDZ kakav je bio proteklih sedam godina ne može se vratiti tim izvorima. 

    KUJUNDŽIĆ: Ja sam iznimno počašćen što mi je obitelj Tuđman izrazila podršku, a i ne čudi me to, iskreno govoreći, jer je većina mojih protukandidata radila na procesu detuđmanizacije kao bliski suradnici Mesića, Sanadera i Jadranke Kosor, kao i ona sama. 

    KOSOR: Sada se svi pozivaju na Tuđmana, a od njegove smrti većina ga je zaboravila. A neki su ga se i dok je bio živ odrekli. 

    MILOŠEVIĆ: Dok sam ovih dana obilazio teren i razgovarao s članovima HDZ-a, gospođu Kosor nitko ne bi ni spomenuo, kao da se nije ni kandidirala. 

    KUJUNDŽIĆ: Mislim da te ljude treba pustiti da žive svoj život u zatvorenom prostoru, ali neka ne idu na trgove i ulice.