Možda ti se mudrac Zoki sam objasni kroz misao Konfucijeva sljedbenika Mencija: »Sve su stvari prisutne u meni. Kad iskreno razmišljam o sebi, moja je radost bezgranična.«
– Da te pitam nešto o Milanoviću… – Nemoj, bogati. – Ma samo nešto. Znaš ono što je pričao studentima Zagrebačke škole ekonomije i managementa… – Je li ono da prezire neoliberalizam, ali da vjeruje kako je nekontrolirano tržište najbolji regulator? – Ne to, ne to, nego ono o religijama. – Koje o religijama? Pa nije on vjeroučitelj. – To ti misliš. A jesi ga čuo kad kaže… čekaj da izvadim tablet… Evo ga: »Ne bih htio prenaglasiti ulogu kulturnog faktora, ali vidimo da katolička i protestantska sredina može dati velike rezultate. Slično je i s konfucijanskom kulturom, ali do određene razine. Uz dužno poštovanje, ali ne mislim da će razvoj Kine još dugo nastaviti istim tijekom.« – I šta sad hoćeš od mene? – Da mi objasniš na osnovu čega Milanović misli da je konfucijanizam ograničeniji od katolicizma i protestantizma. – Hoću, ako ti meni prije objasniš zašto on, kad govori o Kini, spominje samo konfucijansku kulturu. Možda zato što je čuo da se u Zagrebu otvorio Konfucijev institut? Ili zato što nije pazio na satu kad su spominjali taoizam i budizam? – A šta bi ti htio: da ti spomene i komunizam? – Pa ako već govori o religijama, ta je još uvijek najraširenija u Kini. Istinabog, malo je mutirala, pa nema toliko veze s Marxom i Maom koliko sa SDP-om. – Kakvim SDP-om? Ovim ovdašnjim? – S tamošnjim SDP-om, čovječe. Sa Socijalnim darvinistima Pekinga. – To ne postoji. To si sad izmislio. Daj ozbiljno, zašto Milanović misli da je konfucijanizam ograničen? – Bojim se da to ne može objasnit ni Hans Küng. – A koga onda da pitam? Milanovića? – Ništa te ne košta da pokušaš. Možda ti odgovori Konfucijevim riječima: »Nebo je tvorac vrline koja je u meni.« – I to si sad izmislio. – Nisam. To je stvarno Konfucije iliti Kung Fu Ce, jedan kroz jedan. – To si garant pronašao na internetu! – Hajde ga ti pronađi, vodim te na Tsingtao. – Šta ti je Tsingtao? – Čuveno kinesko pivo. Vjerovao ti meni ili ne, ima još kineskih piva osim onog Valtera s Batom Životinjom na etiketi. – Pusti sad pivo i Batu Životinju! Objasni mi to s Milanovićem i Konfucijem. – Možda ti se mudrac Zoki sam objasni kroz misao Konfucijeva sljedbenika Mencija: »Sve su stvari prisutne u meni. Kad iskreno razmišljam o sebi, moja je radost bezgranična.« – Ma daj, sve će mi se pomiješat u glavi: nebo, vrlina, Konfucije, onda taj tvoj Mencije… – E, kad ti se sve pomiješa, onda ćeš shvatit bit Milanovićeve ekonomske teologije. – Kakve sad ekonomske teologije? – Konfuzijanizma.
