Sjećate se onih poletnih sanaderskih i kosorskih vremena kad je svakih nekoliko mjeseci svečano polagan po jedan kamen-temeljac za izgradnju Pelješkog mosta? A sjećate se glavnih argumenata u prilog podizanju te građevine od nacionalnog značaja?

   Povijesno spajanje hrvatskoga juga s maticom zemljom? Točno. Ispravljanje dijela pogrešaka koje je priroda napravila s otocima? Savršen citat. Izbjegavanje povezivanja hrvatskih teritorija preko jedne druge, k tome još i neprijateljske države? Upravo tako. Uvjet za uključivanje Hrvatske u šengenski režim nadzora granica? Da, i ta je laž bila u optjecaju.

   Sjećate se vjerojatno i Sanaderovih vatrenih govora u kojima se zaklinjao da »manjina u BiH, uključujući Harisa Silajdžića i Željka Komšića, neće spriječiti Hrvatsku u gradnji Pelješkoga mosta«, tim prije što izgradnju mostovno-cestovne zaobilaznice susjedne države podržavaju i svi tamošnji srpski i hrvatski ministri? Kako da ne.

   Malo tko će se, međutim, sjetiti da je prvi glas protivljenja samoj ideji zaobilaznice stigao iz Neuma, i to još davne 1998. čim je pokrenuta inicijativa za podizanje mosta od kopna do Pelješca. »To je još jedan pokušaj da se razjedini hrvatski korpus na jugu! Ja osobno i građani Neuma poduzet ćemo sve da do toga ne dođe!« – žestio se Ivan Bender, tadašnji neumski gradonačelnik, kojemu je taj most rušio snove zbog kojih se 1991. našao među osnivačima Herceg-Bosne.

   Danas, kad se odustalo od mostovnog »razjedinjavanja hrvatskog korpusa« i kad se najavljuje izgradnja hrvatskoga koridora kroz Hercegovinu, iz Neuma se opet čuju ogorčeni glasovi. I opet ih predvodi gradonačelnik. Ne zove se Bender nego Živko Matuško, i on je poput Ostapova prezimenjaka član HDZ-a, ali je uspio animirati sve lokalne stranke, nezavisne vijećnike, udruge turističkih djelatnika, dragovoljaca, ratnih veterana i roditelja poginulih branitelja da ga podrže u borbi protiv trase koridora koja bi prolazila kroz njihovu općinu.

   »Svi smo protiv gradnje koridora i podjele Neuma. Nećemo odustati kako općina Neum, nakon Berlina, Jeruzalema ili Mostara, ne bi bila koridorom podijeljena na južni i sjeverni dio«, veli Matuško i poziva se na zajedničko priopćenje neumskih vlasti, stranaka i udruga, u kojemu se kaže: »Nećemo čekati i gledati kako drugi gospodari našim područjem, našom imovinom i djedovinom, izborit ćemo se za svoje i uzeti stvar u svoje ruke.«

   Na stranu sad degutantno spominjanje podjele Mostara – do koje je došlo zna se kako i zna se zašto, a ako Matuško kojim slučajem ne zna, neka pita Bendera – na stranu prijetnje »uzimanjem stvari u svoje ruke«, koje su 1998. stizale u ime očuvanja »jedinstva hrvatskog korpusa na jugu«, a 2012. u ime zaštite teritorijalne cjelovitosti neumske općine i njezinih turističko-trgovačkih potencijala…

   Predsjednik Udruge dragovoljaca HVO-a kao svoj krunski argument protiv koridora navodi to što bi on prolazio vodozaštitnim područjem i zagadio izvore. Ministar prometa i veza BiH, međutim, tvrdi da trasa ne ide zonom vodozaštite, a jedna mještanka za Večernji list izjavljuje kako su baš oni što ljude plaše zagađenjem vode na nekoliko metara od izvorišta smjestili – odlagalište smeća. Stoga moraju potražiti kakav umniji izgovor protiv koridora. Ili položiti kamen-temeljac za most preko neumske općine.