Godinama nas već uvjeravaju da ova zemlja može i mora postati »srednjoeuropski gospodarski tigar«. I što se glasnije govori o njezinim tigrovitim potencijalima, Hrvatska sve više sliči na očerupanu kokoš.

Ali učas bi se ona – slažu se i američki veleposlanici i ruski ministri, i hrvatski neoliberali i lokalni neofeudalci – preobrazila u tigra, samo kada ovdje ne bi vladala antipoduzetnička klima.

Ivan Jakovčić je nekidan, sjetit ćete se već kojim povodom, napokon otkrio da takvu klimu u Hrvatskoj stvara »svojevrsna mafija u kulturi« koja »ruši ideju o ulaganju u ovu državu« i koja se »iživljava nad tisućama nezaposlenih ljudi«.

Potom se i Radimir Čačić okuražio reći da ta od Jakovčića prozvana mafija »ucjenama i kriminalom« rovari »protiv interesa Hrvatske, zapošljavanja hrvatskih građana, stvaranja dohotka i profita«. A nije se ustezao ni da gromko poruči: »Važno je da se takve stvari jednom zauvijek spriječe. Zauvijek!«

Na sve to je dubrovački umjetnik i civilni aktivist Slaven Tolj mogao reći samo: »Dok sam mirno, kao i ostali, promatrao koncert, prišli su mi zaštitari i vlasnik Lukša Franković, bacili me na pod, zavrnuli mi ruku i nasilno me izbacili iz kluba. Pri tom su mi istegnuli tetive, što je utvrđeno i na Hitnoj pomoći, zbog čega ne mogu ni jutros micati rukom.« Koji sad Tolj, koji koncert, koji Lukša, koji klub, koje tetive i kakve sve to veze ima s onim što su rekli Jakovčić i Čačić? – pitate se vjerojatno.

Slaven Tolj je – kao što to mafija u kulturi već radi – iskoristio koncert TBF-a u dubrovačkom klubu Revelin da članovima splitskog banda uvali majice građanske inicijative »Pravo na Srđ«, koja se u cilju održavanja antipoduzetničke klime na hrvatskom jugu protivi projektu izgradnje golf-terena s pratećim luksuznim apartmanima na brdu ponad Grada.

TBF-ovci su, kao dokaz pripadnosti kulturnjačkoj mafiji, navukli majice i izašli na bis, e da bi odmah potom na Tolja nasrnuli zaštitari u pratnji vlasnika kluba koji ga je optužio da je svoju provokaciju s majicama izveo zato što se protivi svemu u Dubrovniku, uključujući i golf.

Pritom je nasilni vlasnik koristio riječi kojima se o Tolju i ostalim zagovornicima »Prava na Srđ« piše u listu pod utjecajem lokalnih moćnika. A taj list umjetnike i aktiviste naziva »ljudima koji nemaju dana radnog staža, koji se bude u podne i žive na grbači društva«, pa stoga i nemaju pametnija posla od miniranja razvojnih projekata i tjeranja investitora.

Franković je Tolju kazao i to da ne želi da kvariti svoje idilične odnose s Gradom Dubrovnikom od kojega je unajmio prostor za klub. A tim gradom – znate već – baš kao i Istarskom županijom i svim ostalim županijama, baš kao i Republikom Hrvatskom, vladaju zagovornici klimatskih promjena i osvjedočeni prijatelji inozemnih ulagača, sve sami sposobnjakovići i jamci pretvorbe očerupane kokoši u regionalnog tigra. Pretvorbe koja do sada nije provedena samo zato što Brijune Rivijeru, Razvoj Golf i ostale spasonosne projekte ustrajno miniraju konzervatori, umjetnici, aktivisti i svi ostali mafijaši u kulturi.

Stoga je premlaćivanje Slavena Tolja jasna poruka zdravih snaga kočničarima gospodarskog razvitka da ovaj put neće sve ostati samo na Čačićevim i Jakovčićevim riječima. Nego na bejzbol-palicama i štapovima za golf.