Gradonačelniku Splita, čiji su vam lik, djelo i vokabular dobro poznati, županu splitsko-dalmatinskom, koji se zove Ante a prezime mu znate, te pročelniku splitske Policijske uprave, čiji je identitet poznat MUP-u, upućena je predstavka kojom se traži da odbiju dati suglasnost za održavanje ovogodišnje Parade ponosa ili da raspišu referendum na kojemu bi građani ponosnoga grada Splita sami odlučili hoće li ili neće dopustiti takav skup. Taj su zahtjev u ime Građanske inicijative potpisali povjesničar Stjepan Lozo, nastavnica Tatjana Alajbeg i novinar koji tvrdi da se zove Joško Čelan. 

Rečeni trojac u predstavci navodi da je prigodom prošlogodišnje Parade ponosa »više stotina mladih Splićana bilo privedeno zbog iskazivanja svojega mišljenja i protivljenja ekstremističkom i provokativnom događanju«, da su mnogi pripadnici te misleće mladeži »hvatani kao divljač i privođeni čak i prije događaja po tko zna kojim kriterijima«, a što potpisnike nagoni na zaključak da je »i preventivna i naknadna represija policije bila zastrašujuća«. 

Lozo, Alajbegova i Čelan, baš zanimljivo, ne spominju planetarno poznatu činjenicu da se to »mišljenje mladih Splićana« iskazivalo bacanjem kamenja i sličnih misaonih rekvizita, te da su od takvih letećih misli krvarile glave sudionika Parade i novinara koji su izvještavali s tog antidiskriminacijskog skupa. Ali zato se nježne duše potpisnika predstavke i dan-danas tresu od užasa kada se sjete da je »povijesno središte Splita gotovo cijeli dan bilo blokirano«, te da su »svi građani bili žrtve ograničene slobode kretanja i prijetećeg stava policije koja je u znatnoj mjeri postupala izvan demokratskih standarda uobičajenih u hrvatskom društvu«. 

Ni historičar ni pedagoginja ni žurnalist, ima biti, ne vide da se kreću stazom što su je prošle godine utabali Frano Čirko i njegova bratija iz Mladeži HČSP-a, koji su tražili zabranu splitske Parade ponosa uz obrazloženje kako su »dobili informaciju da se u gradu spremaju dogoditi ozbiljni neredi«. I ima biti da se ne sjećaju da je tu lanjsku predstavku najozbiljnije shvatio izvjesni novinar koji je, potpisavši se kao Domagoj Barić, napisao: »Kapa dolje HČSP-ovoj mladeži koja će jamačno splitskom homo-mimohodu dati svoj dojmljivi prilog.« 

Isti potpisnik se, nakon što mu se ispunila želja da na krvavim glavama vidi kako izgleda taj »dojmljivi prilog«, toliko nadražio priloženim da je u ekstatičnom sladostrašću slavio »zvučnu pljusku koju je neuništiva splitska mladež opalila vladajućoj udbomasoneriji u Hrvatskoj i njezinim stranim kolonijalnim gazdama«, te na tipkovnicu – u pedofilskom zanosu – prosuo još sličnih izlučevina na račun »splitske hrvatske i katoličke mladeži« koja je »pored svih kordona specijalne policije i prijetećih zrakomlata iznad glava, razvalila šačicu profesionalnih jugostaljinističkih provokatora«. 

Budući da je Barić lani poručio kako »toplu braću iz svih zemalja ”Jugosfere”« ove godine u Splitu »valja dočekati još bolje i organiziranije«, pitanje je kakav mu se u međuvremenu kurcšlus u glavi dogodio da sada, evo, zahtijeva zabranu Parade. I što li ga je nagnalo da predstavku potpiše svojim pravim imenom, a ne pseudonimom? Jer Domagoj Barić je zapravo… ma nije važno tko od ovo troje. Važno je da se okuražio i odlučio na izlazak iz ormara.