U knjigama bi jednoga dana moglo pisati da su se hrvatski patrioti početkom 21. stoljeća razvrstavali po ugarsko-finskoj razdjelnici. Jer evo, dok desnica dere glasnice dozivajući hrvatskoga Orbána, premijer u vladi lijevoga centra izjavljuje kako ga »jako privlači model Finske koja je prije dvije godine potpuno promijenila, odnosno unaprijedila sustav upravljanja državnom imovinom« i obznanjuje kako je »već dogovorio da se grupa eksperata za financijsko i trgovačko pravo na licu mjesta upozna s tim superiornim sustavom«, e kako bi se »neke njegove ključne odrednice primijenile i ovdje«. 

Doznajemo tako da će na specijalni zadatak u zemlju 188 tisuća jezera i 180 tisuća otoka otputovati premijerov posebni savjetnik Siniša Petrović kako bi proučio model funkcioniranja holdinga Solidium koji upravlja državnim udjelima u 12 burzovno pozicioniranih firmi. Dok Milanovićev čovjek u Helsinkiju bude skenirao kako board od sedam direktora barata državnom imovinom u raznorodnim kompanijama, od metalurških do informatičkih, hrvatski će puk od čitavog tog nordijskog upravljačkog čuda najviše zanimati kako zapravo funkcionira finska firma koja je u ovim krajevima poznatija i od Nokije. Dakle – Patria. 

Dogodilo se, znate već, da je dan-dva nakon najave Milanovićeva iskoraka put uređenoga sjevera, višegodišnja istraga o korupcijskim pothvatima Patrijinih menadžera dospjela i do Pantovčaka. I da je krim-policija zatražila i dobila uvid u knjigu posjetitelja bivšega predsjednika Republike Hrvatske, pa da sada među uredno zavedenim Mesićevim gostima traži ime Wolfganga Riedla, koji je posredovao u prodaji finskih oklopnjaka Lepoj Janšinoj i Lijepoj Našoj, te vodio posebnu brigu o podmazivanju kupaca. Riedl je pred istražiteljima propjevao kome je sve platio proviziju za sklapanje unosnih poslova, a među spretnim dobitnicima su navodno i imena nekih osoba doskora zaposlenih u Uredu predsjednika RH.

Iz Riedlove je elektronske prepiske izvučen i zanimljiv naputak vezan za poslovanje sa Zagrebom: »Imamo 8,5 posto za Hrvatsku, plus ono što moraš dati osobi koja se brine za ministarstvo.« 

Bilo bi stoga više nego zanimljivo da netko prouči model po kojemu funkcionira Patria. Dođe li, recimo, njezin predstavnik nekom slovenskom i hrvatskom patriotu s već gotovom ponudom provizije ili njezin konačni iznos bude definiran cjenkanjem za vrijeme pregovora? Je li provizija ukalkulirana u svaki poslovni aranžman, odnosno – spada li korupcija u neizostavne poslovne običaje? Na kome je da prvi spomene proviziju: na zastupniku Patrije ili na patriotu? Ili se o proviziji uopće ne govori, budući da se ona u tako uhodanim poslovima obostrano podrazumijeva? 

A što ako se kojim slučajem dogodi da patriot odbije Patrijinu proviziju, ne zbog iznosa nego iz principa? Ima li Patrijin zastupnik kakav naputak i za takve nenadane situacije? Što mu je činiti s onim tko odbije da bilo što primi ispod stola? Kome ga je dužan prijaviti zbog gruboga kršenja pravila ponašanja u poslovnom svijetu?

I je li se uopće našao takav poštenjak koji bi Patrijinom emisaru opalio vritnjak, pa makar mu ovaj prijetio da će ga zbog miniranja posla pregaziti oklopnjak? Ili ugro-finska razdjelnica služi samo tome da jedni patrioti prodaju obraz Fincu kao ovi drugi Inu Mađaru?