Mađarski predsjednik Pál Schmitt, suočen s bjelodanim dokazima da je skoro pa 90 posto svojega doktorata o modernom olimpizmu prepisao iz studije bugarskoga znanstvenika Nikolaja Georgijeva, ipak podnosi ostavku na državničku dužnost. U jučerašnjem istupu pred parlamentom, kojim je najavio odstupanje s predsjedničke funkcije, Schmitt je kazao kako je podnošenje ostavke jedino što u ovom trenutku može učiniti, kako je to štoviše njegova dužnost, budući da je otkriće o plagiranom doktoratu samo naškodilo voljenoj mu zemlji i žuđenome jedinstvu njezinih građana. 

  Još prije nepuna tri mjeseca, kada je bugarski časopis HGV objavio priču o plagijatu, dokazujući da je čak 180 od ukupno 215 stranica Schmittove doktorske disertacije iz 1992. godine maznuto od Georgijeva, čija je knjiga »Analiza olimpijskog programa« objavljena u Švicarskoj pet godina ranije, mađarski predsjednik je odbacivao sve optužbe, zaklinjući se u izvornost svojega autorskog djela. I nakon što je istraga provedena na budimpeštanskom sveučilištu Semmelweiss pokazala da se radi o besramnom plagijatu, a broj autorski prepisanih stranica narastao na 200, zbog čega je nominalnom šefu države oduzeta doktorska titula, Pál Schmitt je tvrdio da su optužbe iskonstruirane i izjavljivao kako mu ne pada na pamet da podnese ostavku. 

    Uoči vikenda predsjednik je odgodio sve državničke obaveze i valjda proveo sate i sate u živahnoj diskusiji sa samim sobom, pokušavajući i Svoju Ekscelenciju uvjeriti u ono što je napričao novinarima. Ispostavilo se, međutim, da ni Pál Schmitt više nije toliko lakovjeran da bi popio priču o autentičnosti dokazanog plagijata, pa je predsjednikov radni tjedan počeo najavom demisije na čiji se spomen sve do jučer javno kostriješio. 

    Pritom ni Viktor Orbán, Schmittov stranački kompanjon iz Fidesza i premijer u čijim je rukama koncentrirana stvarna politička moć, nije bio od neke pomoći Fidesz-fikus-predsjedniku države, nego mu je, barem pred javnošću, prepustio da sam donese odluku što će i kamo će s osramoćenim sobom. Nepobitno dokazana prepisivačina doktorata bila je, očigledno, prevelik skandal i za premijera koji je sve do ovog vikenda čvrsto stajao uz kompromitiranog predsjednika. 

    Ne znam hoće li se to u hrvatskim krugovima iz kojih se kliče »Hrvatskoj treba državnik! Hrvatskoj treba Orbán! I to odmah!« (Molim vidjeti posljednji broj Hrvatskog slova, gdje sve to baš tako lijepo piše! – op. P. L.) uzeti kao znak slabosti ili tek kao taktičko lukavstvo obožavanoga mađarskog autokrata koji slobodoljubivim duhovima iz lijepog našeg tjednika za kulturu imponira i svojom nacionalističkom retorikom i zatiranjem građanskih i medijskih sloboda, ali i provođenjem kulturne revolucije koja tetoši deklarirane antisemite i šovene, a u isto vrijeme proganja kritički nastrojene intelektualce, ne samo živuće, nego i one odavno pokojne poput Attile Józsefa, velikoga mađarskog pjesnika čiji spomenik sada uklanjaju orbanisti. 

    Ili će se u gradu Zágrábu nastaviti s traženjem hrvatskoga Orbána, bez obzira na to što se u slučajevima plagiranog Tuđmanova doktorata i prepisanog Đapićeva magisterija pokazalo da u Horvátországu na vidiku nema ni hrvatskoga Pála Schmitta. Jer naši schmittovi, istinabog, znaju prepisati disertaciju, ali ne znaju potpisati ostavku.