Zoran Milanović će danas preko Facebooka i Twittera odgovarati na pitanja građana na koje je prvih sto dana njegove vladavine ostavilo nekakav ili nikakav dojam. Među pitanjima što hrpimice i hrlimice stižu, novine izdvajaju dva često ponavljana: kako se moglo dogoditi da se potiho provuče status prvog potpredsjednika Vlade RH, te što Milanovićev kabinet može učiniti kako bi »ugasio« Zdravka Mamića?
Prije nego što pokuša odgovoriti ili izbjeći odgovor na učestalo pitanje broj dva, premijera bi trebalo pitati je li mu poznato koliko ga cijeni lik čije se »gašenje« od njega traži. Pa da znamo je li Milanović stigao pročitati Mamićev intervju sportskom tjedniku Max i godi li mu što ga Dinamov izvršni predsjednik izdvaja iz mase SDP-ovaca koje optužuje za spregu s huliganima.
Metaforu te prohuliganske frakcije SDP-a za Mamića predstavlja ministar obrazovanja, znanosti i sporta Željko Jovanović, kod kojega je maksimirsko nevinašce – što samome sebi tepa kao »najčišćem čovjeku u Hrvatskoj« – uočilo »patološku mržnju prema svemu što simbolizira domoljublje, nacionalno i vjersko«, dakle, vrijednostima koje, kako tvrdi Gospodin Najčišći, promiču upravo Dinamo, Hrvatski nogometni savez i Zdravko Mamić as himself.
»Ne mislim da je Zoran Milanović u sprezi s huliganima, možda i ne zna da se takve aktivnosti provode, ali znam koji su se to točno ljudi iz SDP-a nalazili s vođama navijača, koji su ih ohrabrivali. Pa i javno su tzv. navijači, a zapravo huligani, održavali razne tribine na koje su se odazivali vodeći ljudi SDP-a i davali im podršku…
A siguran sam da Zoran Milanović, kojega iznimno cijenim, s time nema nikakve veze, on se ponaša potpuno drukčije od Jovanovića«, komplimentira Mamić premijeru, a potom i još nekim »čestitim ljudima koji su pravi predstavnici socijaldemokracije«, među kojima će se valjda – nada se on – naći netko tko će Jovanoviću reći da »ne radi dobro i da sramoti tu ozbiljnu stranku«.
U svojstvu tih čestitih socijaldemokrata su – uz Mamićevog favorita Milanovića – još navedeni i »gospođica Opačić« i »sva trojica ministara Ostojića«. A uz Jovanovića je u svojstvu izvanstranačkoga negativca prozvan ministrov pomoćnik Petar Skansi, koji je – prema Mamićevim tvrdnjama – usmjeravao huligane kako da ruše Dinamovo rukovodstvo, umjesto da im održi lekciju zbog rasističkog vrijeđanja nogometaša Istre 1961 Henrija Bellea.
Vidjet ćemo još danas na Facebooku i Twitteru je li poštovanje između Zorana Milanovića i Zdravka Mamića uzajamno. A ako premijer, onako diplomatski, izbjegne odgovor na opetovana pitanja o »gašenju« Dinamova izvršnog predsjednika, neka barem zna da je njegov maksimirski štovatelj – kako svjedoči u intervjuu Maxu – »kriv što je živ; kriv što je vrijedan, pošten, uspješan, što promovira prave vrijednosti, a bori se protiv krivih; kriv što je bio hrvatski vojnik i policajac, domoljub, donator i dobrotvor«, te da je kriv i zato što je »Dinamo postao najbolji klub u istočnoj Europi«.
Neka Milanović zna da maksimirski urlator »nikada ne vrijeđa ljude«, nego je samo »nekoliko puta bio nespretan u obrani iz očaja«, pa neka i on i ostali »čestiti SDP-ovci« razmisle hoće li se svrstati uz namigujućeg im Mamića ili uz »huligane koji će ih sutra iznositi kroz prozore Markovog trga«.
