Zašto se digla ovolika galama na Petra Vlahova? I zašto se ne stišava? Je li mu to hvala što je i u ponedjeljak uvečer – vodeći emisiju »In medias res« na temu »Zašto Hrvatska šuti dok Srbija rehabilitira Dražu Mihailovića« – samo radio svoj posao, i to najbolje što umije? Je li mu to zasluženi aplauz za to što je nakon petnaest dana krvavoga guglanja donio jedini ispravan zaključak: da za njegovu emisiju u čitavoj zemlji Srbiji nema prikladnijega gosta od Jovana Pejina, povjesničara poznatog uglavnom po tezama da su vojvođanski Mađari a što drugo nego Srbi, što je dokazivao »lepotom njihovih slovenskih lica«, i da su tamošnji komunisti, autonomaši i separatisti »čovekolike spodobe koje potiču iz primitivnih sredina bez tradicije«?

  Zar je Jovan Pejin prvi nacionalistički i revizionistički tupadžija kojega je u ekskluzivnom terminu HTV-a ugostio Petar Vlahov? I zar će biti posljednji? Nisu li i dosadašnje Vlahovljeve emisije – poput recimo one u kojoj se neki blazirani austrijski haideroid ostrvio na Tita ili onih u kojima su se javljali srpski šovinisti osrednje kategorije – naviještale dolazak jednako osrednjega Jovana Pejina koji će iz svojih nacionalno baždarenih ganglija izvući maksimum i tako zasjeniti sve dosadašnje goste slične sorte? Nije li Vlahov čitavo vrijeme tragao baš za takvim nekim šešeljoidom koji će mu ispuniti glazbenu želju i iz beogradskog studija uživo zapojati o »srpskom Vukovaru«, o »hrvatskom primitivizmu«, o Hrvatima koji su jezik ukrali od Srba, a »Tomislavovu krstionicu iz četvrtog veka« od Talijana? Jer o čemu bi voditelj »In medias res« uopće razgovarao s nekim srpskim povjesničarom koji, za razliku i od Vlahova i od Pejina, nešto zna, pa mu se ne može dogoditi da lupeta o Tomislavovoj krstionici ili o Vatroslavovoj lisnici, posve svejedno?

 Čemu bi, u Vlahovljevom poimanju novinarstva, uopće služio razgovor sa Srbinom koji o Hrvatima govori bez mržnje, a o Draži Mihailoviću bez divljenja? Bio bi to nekakav srpski izrod, na smetnju pejinovskim Srbima i vlahovljevskim Hrvatima. Bio bi to posvemašnji programski promašaj nakon kojega Petar Vlahov ne bi mogao izjavljivati da je tog feleričnog nepejinovskog Srbina doveo u emisiju sa ciljem da hrvatskoj javnosti pokaže »istinu«, »da se vidi kako u Srbiji razmišljaju o nama«.

  Ovako je Jovan Pejin ispao logičan i dosljedan Vlahovljev draft, tikva što je našla čep i projicirani Srbin što je našao HTV. Idealan je to uzorak Srbina za nastavak prisavske propagandne mantre iz slavnih devedesetih o »Srbima koji su svi isti«, ali i za nastavak unutrašnjeg obračuna s Hrvatima koji imaju tu manu da nisu isti kao oni lijepi naši Tomci, Jarebi i Tepeši kojima se Vlahov okružio u studiju. Puštanje Pejina u program HTV-a pokazalo je svoju pravu svrhu kada su ga Vlahovljevi gosti iskoristili kao šlagvort za paljbu po domaćim izdajnicima »koji sebi vole tepati da su antifašisti«, a koji navodno prihvaćaju »takvu politiku i takve krivotvorine«, pa osim o srpskom govore i o hrvatskom nacionalizmu, ili pak »velikosrpsku agresiju stalno izjednačavaju kao nekakav sukob u kojem postoje dvije strane«. Bilo je to – vidjeli ste i sami – »Pusti Pejina, udri Kajina!«